Na današnji dan prije 16 godina ubijen je Matija Ljubek, jedan od najuspješnijih hrvatskih sportaša u povijesti.
Bio je najtrofejniji naš kanuist, dok je najblistavije trenutke karijere doživio osvajanjem dvaju zlatnih uz jednu srebrnu i brončanu medalju na Olimpijskim igrama. Time je zasluženo došao do titule najuspješnijeg hrvatskog muškog olimpijca u pojedinačnim sportovima svih vremena.
Nažalost, dana 11. listopada 2000. nastupila je njegova prerana smrt. Stradao je od dva metka iz puške M-48 uslijed i danas nerazjašnjenih obiteljskih prilika. Ubilački pohod Marka Varžića životom je platio nesretni Ljubek. Bio je to zločin koji je potresao Hrvatsku.
Ljubek je u sjajnoj karijeri osvojio više od 300 medalja
Matija Ljubek rođen je 22. studenog 1953. u Belišću. Nije odmah osjetio strast za sportom koji mu je omogućio svjetsku slavu jer je kao dječak igrao nogomet, bavio se atletikom i volio dizati utege.
Od najranijih dana jako je držao do svoje fizičke spremnosti, no kako je u Belišću tradicija kajakaškog i kanuističkog sporta bila dugotrajna, Ljubek se okušao s čamcem i veslom te shvatio da je to njegov životni poziv.
Sredinom sedamdesetih snažni belišćanski brkajlija skrenuo je pozornost na sebe. Na Svjetskom prvenstvu 1975. u Beogradu Ljubek je zauzeo treće mjesto u kanuističkom maratonu na 10 tisuća metara što je jasno označilo početak velike i neponovljive karijere.
Već idućeg ljeta na Igrama u kanadskom Montrealu, Matija je bio prvi na 1000 i treći na 500 metara. Po povratku u rodno Belišće priređen mu je nezaboravan doček gdje su ga dočekali doslovno svi sugrađani.
Također, Ljubek je i kanuu dvokleku s prijateljem Mirkom Nišovićem iz Zemuna na OI u Los Angelesu osvojio također zlatnu (500m) i srebrnu (1.000m) medalju, sa svjetskih prvenstva u C-1 donosio je ukupno deset zlatnih i srebrnih, a u dvokleku (C-2) još tri zlatne, dvije srebrne i jednu brončanu medalju.
U iznimno bogatoj karijeri osvojio je više od 300 medalja.
Mnogi komentatori iz tadašnje Jugoslavije nisu bili svjesni veličine uspjeha ni pravila natjecanja u kanuu jednokleku, pa je tako u radijskom prijenosu jedan od komentatora rekao u finišu utrke 'kako je Matija čak i klekao kako bi imao jači zaveslaj'.
Obiteljski sukobi nisu bili rijetkost
Danas se njegove fotografije i medalje nalaze se u Kući slavnih olimpijskog muzeja u Lausannei, a Međunarodni olimpijski odbor dodijelio mu je 1996. posebno priznanje povodom stogodišnjice Igara.
Od hrvatske neovisnosti bio je osnivač i član najužeg vodstva Hrvatskog olimpijskog odbora, a posljednji zadatak u HOO-u bila mu je dužnost šefa Misije hrvatske olimpijske delegacije na Igrama u Sydneyju 2000. godine.
Prije 16 godina na današnji dan Ljubekov tada 38-godišnji šogor Marko Varžić započeo je ubilački pohod. Razlog je bila obiteljska svađa zbog nasljedstva kuće.
Na suđenju su se kao razlozi tragedije spominjali zategnuti obiteljski odnosi, odnosno imovinske nesuglasice oko kuće u kojoj su živjeli Varžićevi i Matijina majka Tonka. Staricu su na dohranu, naime, uzeli najmlađa kći i njezin suprug.
Sukobi nisu bili rijetkost. Dok je Matija u rujnu 2000. bio na Olimpijskim igrama u Australiji, Varžić je živim octom Tonki zalio lice.
Nedugo nakon toga odlučila je promijeniti oporuku. Marko ju je dočekao pred uredom javnog bilježnika i prijetio, potom joj je kasnije palicom slomio nogu.
Varžić je ubio Matiju Ljubeka i Antu Bungića
Crnog 11. listopada 2000. ispred kućnog praga Sonje Vuković ubijen je hrvatski sportski velikan. Sonjin šogor Matija, suprug njezine sestre Goranke, sa sinom je Matijom tog dana stigao iz Zagreba i odsjeo u njihovu domu u Valpovu.
Ručali su, gledali nogomet i odmarali se. U 19.50 sati krenuli su u Matijin kafić "Kanu". Nitko se nije ni snašao kada je iz živice iskočio naoružani muškarac. Varžić je uperio pušku u tada 22-godišnjeg Matiju i zapucao.
- Kako je opalilo, šogor Matija uhvatio se za nogu i jauknuo. Pomislila sam: 'Dobro, noga! Zvat ćemo Hitnu'. No, kad se Matija počeo zaokretati i padati, pogodio ga je u lopaticu. Srušio se u živicu. Krenula sam prema njemu, a Matko mi je rekao: "Tetka, bjež'mo, ovaj će nas sve pobiti' - prisjetila se u razgovoru za večernji.hr Sonja.
- Pobjegla sam iza kuće i vikala susjedima. Nitko svjetlo nije palio! Bio je to životinjski nagon za preživljavanjem. Nisam znala ni gdje su mi kći i Matko, i to si nisam mogla oprostiti - prisjetila se Sonja.
Varžić se tada odvezao do kuće drugog šogora, Ante Bungića (44) u Belišću. Preko terase je ušao u dnevnu sobu gdje je na trosjedu sjedio Bungić, časnik HV-a. Jednim ga je hicem na mjestu ubio, a drugim je teško ranio njegovu suprugu, Matijinu sestru Katicu. Sjeo je u automobil i krenuo natrag prema Valpovu. Putem ga je presrela policija.
Motiv ubojstava bilo je koristoljublje
Ipak, nisu svi sugrađani žalili zbog stravične tragedije.
- Pred kafićem smo našli kasicu za skupljanje pomoći ubojici. Živjeli smo u strahu. Susjedi nisu željeli svjedočiti – kaže. Razumijevanja, nastavlja, nije bilo ni za njezinu kćer, tada učenicu prvog razreda gimnazije. Umjesto riječi utjehe, dobivala je, dodaje, jedinice u imenik.
Za pokojnog Matiju ima samo riječi hvale. Bio je, opisuje, siromašno dijete koje je uspjelo u životu, a ruku pomoći pružao je svima koji su je trebali.
Osim za ubojstva dvojice šogora, pokušaj ubojstva Matijina sina uz teško ranjavanje Katice Bungić, Varžiću se na Županijskom sudu u Osijeku sudilo i za ozljeđivanje Tonke Ljubek.
U svojoj je obrani iznio niz optužbi na račun ubijenih. Tvrdio je kako su mu prijetili i željeli ga uvući u nečasne poslove. Matija Ljubek mlađi na sudu je isticao da je njegov otac pomagao Varžiću.
Prema njegovim riječima, kupio mu kuhinju za 2000 njemačkih maraka, platio i odvjetnika jer je trebao kazneno odgovarati.
Na kraju, ubojica je nepravomoćno osuđen na 30 godina zatvora, no Vrhovni je sud kaznu povisio za pet godina. Varžićev je motiv, ocijenio je sud, bilo koristoljublje.