Uh, gori mi mobitel, znači svi me zovu. I to danima. Prvo da mi čestitaju rođendan, a onda su vidjeli što mi se dogodilo. I sada me svi opet zovu zbog toga. I Hrvati i Belgijci, zvali su me i ljudi iz Genka, priča nam Branko Strupar (53).
Umirovljeni hrvatski nogometaš i bivši reprezentativac Belgije proteklih je dana prošao pravu životnu dramu. I preživio srčani udar.
- Za početak, dobro sam. Evo idem baš malo šetati sa ženom, to smijem. Hvala svima koji su mi se javili, ali prije svega veliko hvala doktoru Zdravku Babiću, koji me spasio. On je došao s košarkaškog, ja s nogometnog termina, baš smo se našli poslije sporta. Samo što je on bio doktor, a ja pacijent, haha - kaže nam Branko Strupar, pa nastavlja:
- Što se dogodilo? Igrali smo nogomet na jarunskom igralištu, šest na šest, ali ja se cijeli dan nekako nisam osjećao dobro. Da, mogao sam izdahnuti na Jarunu. Ma iskreno, nogomet sam izbjegavao posljednjih mjesec dana, ali sam odlučio zaigrati kako bih se malo preznojio pa istuširao. I sad kad sve znam... pa igrao sam nogomet u predinfarktnom stanju! A mogao sam stradati.
Branko Stupar je nastavio...
- Vani je bilo hladno, a ja se nikada nisam tako znojio. Baš nikada. I čim sam došao doma, supruga je vidjela kako sam blijed k'o krpa, bio sam nevjerojatno hladan, znala je da se događa nešto ozbiljno. I odvela me na Sv. Duh. Nisam se ni snašao, a liječnici su mi rekli: 'Gospon, vi ste u predinfarktnom stanju'.
Drama je išla dalje...
- E sad, kako na Sv. Duhu nije bila spremna operacijska sala i nije bilo tih potrenih lijekova, po mene je došla hitna pomoć i prebacili su me u Vinogradsku bolnicu gdje me spasio Zdravko Babić. Kažem, čovjek je došao s košarkaškog termina i spasio mi život.
Branko Stupar je u i ovim trenucima našao vremena za šalu...
- Ali, igrao sam termin od sat vremena, u predinfarktnom stanju, i takav prijateljima zabio dva-tri gola. I na kraju smo pobijedili 7-1. Joj, kaj im sad radim, cijelo vrijeme ih provociram 'pa kaj bi tek bilo da sam zdrav, haha'. Jadni oni, haha.
A sve je krenulo od grla...
- Mislio sam grlo me pecka, proći će. A kasnije mi je doktor sve objasnio, to je pritisak krenuo iz prsa i pruća prema gore, pa me počelo malo gušiti. Ma sad kad se sjetim termina, nevjerojatno je kakvu sam sreću imao, a nisam ni radio pauze za vrijeme nogometa. Mogao sam samo tako stradati. Evo, jedan prijatelj mi je rekao, kako je baš na sličan način stradao Zlatko Saračević. Užas. Naježio sam se.
Hoćete li više ikada zaigrati nogomet?
- Uh, ne znam, stvarno nemam pojma. Ma najbitnije je da se promijenim, kompletno resetiram. Bacio sam cigarete, promijenio prehranu, sad sam na strogoj dijeti, moram paziti i na povišeni kolesterol. Kompletni reset, moram mijenjati način života. Ma nisam ja nikada loše živio, ali kako su mi umrli roditelji, tu sam "nestao". To me "ubilo", pušio sam više nego ikad, pretjerivao s kavama. Iako nisam ja išao po kafićima, ali bih ih pio doma, uzimao ih si u dućanu.
Branko Strupar je veliki optimist oko svoje budućnosti...
- Treba se paziti, ja sedam-osam godina nisam otišao na sistematski pregled, to mi se više neće dogoditi. Znate kako ja to kažem u nogometnom žargonu. Upravo sam dobio žuti karton, bio na granici isključenja. I sad ću napraviti sve kako ne bih dobio i drugi žuti karton - poručio je Strupar.