Legendarni sportski novinar i publicist,  Zvonimir Magdić Amigo, preminuo je u Zagrebu u 88. godini, dan nakon što je Dinamo osigurao proljeće u europskim natjecanjima i nakon što je održana promocija njegove knjige o Ici Hitrecu. Redovno je pisao za Sportske novosti i Reviju SN-a preko 30 godina, a po struci je bio diplomirani pravnik. 

Zbog svojeg strastvenog praćenja južnoameričkog nogometa zaradio je i nadimak Amigo. Često je i sugovornika oslovljavao purgerskom verzijom imena Amigo - Amiguš!

- Prijatelj s kojim sam zajedno igrao nogomet na sjemeništu znao je djevojku od Romana Garbera, urednika u Sportskim novostima i preko nje me preporučio. Roman je rekao neka nešto donesem da vidi kako pišem. Napisao sam tekst o argentinskom nogometu. Independiente je upravo bio osvojio Copa Libertadores. Brat od jednog prijatelja živio je u Argentini i slao mu je sportski list Mundo Deportivo. Imali smo desetak brojeva i polako smo odgonetali što je pisalo - ispričao je jednom Amigo.

Bio je veliki ljubitelj latinoameričkog, posebno argentinskog nogometa, i iz njegova su pera čitatelji u Hrvatskoj najčešće prvi čitali o majstorijama Maradone, Sivorija, pa i mlađe generacije argentinskih zvijezda poput Teveza ili Messija.

Maradonu je u jednom od svojih tekstova nazvao  "malim zelenim". Jednog je nogometaša ipak smatrao boljim i od Pelea i Maradone, to je za Amiga bio Štef Bobek. 

- Ja bih, da se mene pita, s terena maknuo stative. Pa dok svi nastoje zabiti gol samo se gubi vrijeme za igru - govorio bi, pola u šali a pola u zbilji, Amigo Magdić.