Kad su vidjeli do kud su doveli klub svojom tvrdoglavošću i brojnim kompromisima, članovima Nadzornog odbora Hajduka nije preostalo ništa drugo nego pokucati na vrata Lukše Jakobušića i zamoliti ga da preuzme klub. A koliko im je dogorjelo do noktiju, najbolji je dokaz kako su pod pritiskom neuspjeha zanemarili čak i proceduru natječaja, kao i sve prijavljene kandidate, i u očaju potražili pomoć onoga koji niti ne ispunjava sve formalne uvjete, niti se prijavio na natječaj!?
I koji im je svima na predstavljanju očitao bukvicu i pokazao kako neće biti ničiji poslušnik, niti će voditi klub kao običnu firmu, nego će raditi sam i po svom osjećaju.
Poručio im je da je 'u grad stigao novi šerif, i kome se ne sviđa, to je njegov problem'. Jakobušić je svjestan da mu je to jedina prilika da opstane u maksimalno iskompliciranom sustavu kakav je Hajduk, da radi po svom i svakome u lice kaže što ga ide, pa ako prođe – prođe. Ako ne, barem je pokušao i "poginuo" radeći onako kako misli da je najbolje. Hajduk se odavno pogubio u kolopletu kompliciranih procedura i odnosa, koji su rezultirali brojnim promjenama i lošim odlukama, i sam je sebe doveo do apsurda. Do toga da se svatko boji svoje sjene, čak i po danu kad sjene ne postoje, da se ljudi u klubu boje "ulice", a "ulica" se boji da im netko ne bi progovori zbog utjecaja na ljude u klubu.
I zbog toga se novi predsjednik birao preko tri mjeseca, zbog toga se u međuvremenu nije mogla donijeti nijedna suvisla odluka, zbog toga je klub tonuo sve dublje. Zbog toga se, na koncu, na Poljudu i oglasio alarm za uzbunu. U situaciji u kojoj klub egzistira na nikad većem budžetu, apsurdno je da su mu rezultati nikad slabiji te da predsjednik uprave plati glavom zbog rezultata, iako na njega izravno ne utječe. O kompliciranosti procedura u kojima primjerice treba pet potpisa za transfer igrača da i ne govorimo.... I zato je Hajduku trebao kompletan 'reset', trebao im je čovjek koji će krenuti u raščišćavanje nereda i kompliciranih procedura i koga će ljudi slijediti.
Ako je suditi prema onome što se o Jakobušiću zna od ranije, pa i po prvom nastupu, Hajduk je dobio "predsjednika s mudima", predsjednika koji se ne libi prozvati sve i svakoga. Od Nadzornog odbora koji ga je izabrao, preko Našeg Hajduka i Torcide, do Stanića i Kepčije. Predsjednika koji neće biti poslušnik Nadzornog odbora, nego će sam voditi klub, predsjednika koji će od Našeg Hajduka tražiti korigiranje modela, od Torcide da prekinu s govorom mržnje, a od Stanića, Kepčije i Primorca da mu polože račune za rad u prethodnom razdoblju, u kome je Hajduk bio peti... Predsjednika koji će lupiti šakom o stol i kazati kako je reprezentacija dobrodošla na Poljud, ali kako on na utakmicama reprezentacije u loži neće sjediti sve dok HNS ne počisti nered i kriminal u svojim redovima.
Nema sumnje kako će Jakobušićev prvi nastup naići na nepodijeljeno oduševljenje mnogih kojima je Hajduk na srcu, pa i dobrog dijela nogometne javnosti koja poštuje veličinu kluba, no jednako tako je nesumnjivo i kako je Jakobušić svojim nastupom u startu stekao puno neprijatelja. Za sve što je rekao na nastupnoj press konferenciji trebalo je imati puno hrabrosti i na tome mu treba skinuti kapu i zapljeskati, no za provođenje u djelo onoga što je najavio, trebat će mu i podrška, i umješnost i malo sreće. Za kormilom dubrovačkog Juga pokazao je da zna kako se to radi, no Jug je Jug, a Hajduk je ipak Hajduk. Hajduk je više od nogometnog kluba, potvrdilo se to u mnogim turbulentnim vremenima....