Dobra večer svima, nemam pojma. Puno se priča, a ja ću samo reć da sam bio jako sretan još prije dvije godine kad smo se uspjeli plasirati na OI jer je to bio moj san cijeli život. Ova medalja je samo nagrada nekog rada od 20 godina, od mame i tate, obitelji, kluba, tete Mimi, svih koji su bili uz mene, započeo je fantastični Tin Srbić (24) koji je 12. dana Olimpijskih igara Hrvatskoj donio osmu medalju (14.900 bodova u finalu) u Tokiju i sve nas učinio ponosnima. Godine truda i rada stigle su na naplatu te se na svojim prvim Olimpijskim igrama okitio se medaljom i pokazao klasu.
A u zračnu luku 'Franjo Tuđman' stigao je oko 22.20, dočekali su ga obitelj i prijatelji, dok je on samo digao ruke i sve ih pozdravio. Nakon svega okupljenima se obratio izaslanik predsjednika republike Hrvatske Zorana Milanovića, Željko Jovanović i pohvalio Tina. A nakon toga se obratio i sam osvajač srebra.
- Nadam se da će ovo stvarno pomoć djeci da krenu jednim dobrim putem. Mislim da se to mora kod nas promijeniti, djeca se puno više moraju baviti sportom jer je društvo kao takvo puno bolje kad smo zdravi i aktivni. Nadam se da će to djecu potaknuti da pokušaju živjeti svoje snove kao što ih ja živim. A sad moram reć, mama sori ako si radila kelj, stvarno nisam gladan - objasnio je Srbić.
Dosta je finalista palo sa sprave prije Tina pa je to izazvalo određena preispitivanja prije vježbe.
- Us*o sam se. Kad sam vidio kako svi padaju, rekao sam 'aha to je jedno od finala u kojem svi padaju'. Prošlo mi je kroz glavu da idemo na slabiju vježbu, ali kad sam digao ruke rekao sam si da je ovo jedna prilika koju moraš iskoristiti - našalio se Tin na padanje mnogih konkurenata u finalu.
'Odbor za doček' stigao je u zračnu luku 'Franjo Tuđman', a stigle su i kolegice Tinove majke s kojima radi u vrtiću uz poruku 'Heroj ulice, Tin iz Dubrave'.
On je krenuo s četiri godine i zavolio je to odmah. Trenirao je svaki dan i nikad nije bilo ‘Sad mi se ne da’ - govori nam mama Karin.
Tata Saša brinuo se o razvažanju Tina i sestre Tene.
- Tin je išao u školu u Gundulićevu pa smo ga ujutro vozili iz Dubrave tamo pa na trening. Bilo je gadno kad je Tena imala trening kad on školu i obrnuto.
- Naviknuli smo živjeti s tim - dobacuje gospoda Karin.
Tin im je nakon Svjetskog doveo i psa Zdenka.
- Bio je manji od Tinovog dlana. I onda smo ga razmazili - govori kroz smijeh.
S njima su došle i Karinine kolegice i Tinove odgojiteljice iz vrtića Pčelica. Bio je u grupi tete Goge.
- Za olimpijske medalje bitno je imati i dobre tete, prve tri su najbitnije - dobacuje jedna od odgojiteljica - a teta Goga nastavlja:
- Pratili smo sve, jako smo bile emotivne, sve smo plakale od sreće. Mama Karin je čula u kvartu da je veselje i da je medalja. Tina znamo od rođenja, u vrtiću je počeo vježbati prije Sokola. Presretni smo, vjerovale smo u njega. Vidjelo se na njemu da ima dara, s tri godine je već radio stoj i vratolomije. Rođen je za ovo. Jučer smo proslavili u kafiću, u njegovom kvartu, a danas ga tu čekamo. Bilo je najviše suza radosnica. Svi uspjehe mi s njegovom mamom u vrtiću dijelimo i slavimo. Vise nego zaslužio je. Ovo je srebrna sa zlatnim sjajem iz naše Dubrave, našeg olimpijskog sela.
POGLEDAJTE VIDEO
A HOO im je priredio poseban poklon, a to su zlatnici - na jednoj strani je logo HOO-a, a na drugoj logo Olimpijskih igara u Tokiju.