Dinamo se po sedmi put u povijesti plasirao u Ligu prvaka. Zagrepčani su u Trondheimu remizirali (1-1) s Rosenborgom, tako sačuvali prednost (2-0) iz prve utakmice. Istina. Dinamo nije odigrao veliku utakmicu, niti bio na željenoj razini, ali ovog se puta pamti samo plasman u elitno natjecanje! Junak utakmice bio je Amer Gojak, ali svi su oni heroji ulaska u Europu.
POGLEDAJTE VIDEO
Nakon velike fešte u svlačionici, autobusu i avionu te prospavane noći kod kuće, nogometaši Dinama stigli su na Maksimir.
- Oni su dobro ušli u utakmicu, no bili smo svjesni da još uvijek imamo prednost, znali smo da ćemo imati šanse, Gojak je zabio iz polušanse, presretan sam zbog svih. Veliki klubovi su u Ligi prvaka, što se tiče mog ostanka ili odlaska, vidjet ćemo, već sam rekao da želim igrati Ligu prvaka, zašto ne s Dinamom? Želim Barcelonu na Maksimiru - jasan je Španjolac.
I trener Nenad Bjelica stao je pred kamere nakon dolaska iz Norveške.
- Nešto smo dva tri sata odspavali, danas imamo popodnevni trening pa ćemo kasnije spavati. Zadovoljni smo prolazom, svjesni smo da je to bilo, pogotovo u prvom poluvremenu, ispod nivoa. Bila je to jako teška utakmica s aspekta 'glave'. Protivnik može sve riskirati, a ti imaš nešto u ruci, a ustvari nemaš ništa. Teško se bilo pripremiti, oni su zadnjih sedam utakmica kod kuće pobijedili, a uz pomoć svoje publike su vrlo opasni, kao što su bili jučer - rekao je Nenad Bjelica i dodao:
- Solidno smo se branili, ali kad smo imali loptu nismo bili dovoljno mirni i lucidni. Na kraju je to zasluženi prolaz u Ligu prvaka, možda smo imali ono malo sreće što nam je prošle godine falilo protiv Young Boysa. Velika je to sreća i zadovoljstvo biti nagrađen za sve što smo uložili u ove utakmice. Ovo je točka na i mojih 15 mjeseci u Dinamu i svi smo sretni što će se Liga prvaka opet igrati u Zagrebu - zaključio je trener Bjelica.
Neosporni heroj bio je Amer Gojak koji je golčinom u 71. minuti riješio sve dvojbe o mogućim produžecima.
- Uzeo sam 'drugu loptu', napravio sebi prostor i pucao tamo gdje treba. Opalio sam sa puno samopouzdanja, ali nisam očekivao da ću tako zabiti. Bio je to poseban trenutak za mene, dosta je tu bilo emocija. Tako sam pomogao momčadi u ostvarenju sna, u plasmanu u Ligu prvaka. To mi je najdraži gol u karijeri, a posvetio sam ga svom djedu koji je preminuo u ponedjeljak. Žao mi je, ali život ide dalje - rekao je Dinamov heroj i dodao:
- Nemam neke klubove koje bi želio, sigurno će svakome biti teško na Maksimiru. Naša snaga je momčadski duh, svi dišemo i trčimo jedan za drugog. To je naša najveća snaga.