U zagrebačkom hotelu Westin održana je komemoracija proslavljenom igraču i legendi kluba Stjepanu Lamzi. Istu je organizirao GNK Dinamo.
PRATITE KOMEMORACIJU UŽIVO:
Zbog propisanih epidemioloških mjera, komemoracija je bila zatvorenog tipa u organizaciji kluba te isključivo za ograničen broj ljudi uz dobiveni poziv. Komemoraciji je nazočila delegacija Dinama, došli su u igrači prve momčadi s priprema u Rovinju.
Bio je tu i gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, kao i delegacija HNS-a ispred koje je govorio Zorislav Srebrić.
'Oprostio se protiv Benfice i Eusebija'
Prvi je na konferenciji govorio predsjednik Dinama Mirko Barišić.
- Poštovanja obitelji Lamza, dragi prijatelji, opraštamo se od nogometnog velikana, igračke legende i miljenika navijača, našeg prijatelja Stjepana Lamze. Posebno smo ponosni što je bio i ostao vezan uz Dinamo do zadnjeg dana. Sa Štefom sam bio blizak još iz tih dana, davne 1967. Tad sam prvi put postao dio klupske uprave - rekao je Barišić pa nastavio:
- Otišao je plavi veseljak, dribler, žongler. Bio je jedan od glavnih potpisnika najvećeg uspjeha u klupskoj povijesti. Lamza je prva asocijacija na pokal iz 1967., postao je amblem generacije. U bolnici je ležao devet mjeseci nakon pada s balkona u slavlju nakon izbacivanja Eintrachta u polufinalu Kupa velesajamskih gradova. Pokušao se vratiti laganim treninzima, ali nije išlo. Zaigrao je još 1970. u Maksimiru u prijateljskom susretu s Benficom. Za Portugalce je tad igrao veliki Eusebio...
'Imao je lijevu nogu kao iz bajke'
Štefa Lamze dobro se sjeća i Zorislav Srebrić, dugogodišnji djelatnik HNS-a.
- Bio je u ono vrijeme popularan iznad svih kriterija. Zamislite koliko bi bio popularan danas, uz sve ove tehnološke mogućnosti. Izražavamo kršćansku i športsku sućut svima kojima je Stjepan bio u srcu. Bio je istinski nogometni virtuoz. Počeo je u Sisku. Išli smo u istu osmoljetku, tako se to tada zvalo - prisjetio se Srebrić pa nastavio:
- Igrali smo zajedno. Pokazivao je zarana posebnu darovitost, igrali smo za vrijeme velikog odmora, poslije škole. Ljudi su se skupljali, dolazi su gledati Štefa i u toj dobi. Dolazi iz katoličke obitelji, otac mu je stradao u nesreći pa je sav teret njegovog odgoja pao na majku. Štef je bio jedinac. Malo je neobično da je nakon odlaska iz Siska zaobišao Zagreb te potpisao za Maribor.
Srebrić se prisjetio njegovih kvaliteta.
- Kasnije je došao u Dinamo. Postavlja se pitanje kako je u to vrijeme mogao biti toliko popularan. Odgovor je u njegovim igračkim vrijednostima. Dribling, lijeva noga o kojoj su se pisale bajke, radna etika. Bio je druželjubiv, šaljivdžija. Sjećam se utakmice protiv Fiorentine kad je Štef igrao lijevog beka, to je izazvalo čuđenje kod mnogih. Desno krilo u Fiorentini igrao je ponajbolji igrač Europe Kurt Hamrin. Toliko ga je Lamza probijao da se nije znalo tko igra beka, a tko krilo. Lamza je imao natprirodnu dozu izdržljivosti, i kao igrač, i u bolesti. Stjepane, ostaješ zabilježen u našim srcima - zaključio je Srebrić.
'Publika ga je nakon Eintrachta iznijela s terena'
S Lamzom je igrao Zdenko Kobešćak (78).
- Kao mladi pionir, kasnije junior Dinama, dolazio sam u Maksimir na skoro svaku utakmicu prve momčadi. Tu su igrali Dražan Jerković i ostali odlični igrači. Nešto mlađi bili su Slaven Zambata i Stjepan Lamza. Kad sam potpisao profesionalni ugovor, dijelio sam svlačionicu s tim igračima - rekao je u uvodu pa nastavio:
- Sa Štefom sam igrao nekoliko sezona u Dinamu, bio je jedan od najboljih igrača spomenute generacije, šampionske generacije. Odigrao je nekoliko izvanrednih utakmica i zabio nekoliko spektakularnih golova. Nažalost, zadnja utakmica bila mu je protiv Eintrachta. Publika ga je iznijela s terena. Napravio je velike stvari za klub. Jedna nesmotrena situacija, nesreća, ozljeda..., ga je na neki način, mogu reći, zaustavila, da nije napravio vrhunsku karijeru.
Tražili su ga nakon utakmice protiv Eintrachta brojni klubovi.
- Nudili su mu nakon Eintrachta brojni menadžeri veliki novac. Da je otišao tad u neki veliki klub, osigurao bi si financijsku egzistenciju. Bio je pošten čovjek, igračina, dobričina. Nije volio spektakle, publicitet i popularnost. Bio je samozatajan, svi su ga voljeli, imao je velik krug prijatelja. Bio je bolji za druge, nego za sebe. Voljele su ga sve generacije. Kao igrač, bio je visokih funkcionalnih motoričkih sposobnosti, sa sjajnim osjećajem za igru, vrhunski tehničar i dribler. Imao je dribling i na lijevu i na desnu stranu, ni on nije znao kud ide u tim trenucima. Nije znao koja mu je noga jača.
'Povaljao je igrače Celtica'
Ispričao je Kobešćak nekoliko anegdota s Lamzom.
- Igrali smo Kup velesajamskih gradova protiv Celtica u gostima, došli smo na igralište sat vremena ranije, po običaju. Vidjeli smo veliki stadion, puno ljudi na zagrijavanju. Nismo mogli komunicirati između sebe, od graje, od navijanja. To do tad nisam doživio. Kad su oni izašli na teren s prugasto zelenim dresovima, stadion je eksplodirao. Bio je takav pritisak da smo potpali kod njega. Bili su bolji, toliko smo bili inferiorni da smo rijetko mogli izaći s naše polovice - pričao je u dahu pa nastavio:
- Štef je u jednom trenutku dobio loptu oko centra, primio ju, misleći stvoriti kontranapad. Krene na desnu stranu i traži Belina i mene. Belin se ne nudi, ja se skrivam. Dva igrača dolaze na Štefa, vrhunski pripremljena, agresivna. Napravio je takav lažnjak desnom nogom da ih je posložio na pod. Krenuo je na drugu stranu, ovi su se digli, a on ih je lijevom nogom ponovno pomeo i krenuo prema golu. Nije podlijegao pritisku publike. Igrao je uvijek isto. Nisu mu smetali ni teren ni lopta ni suci. Nitko. Bio je jedan izuzetan, izvanserijski igrač.
Bilo je i prekooceanskih anegdota.
- U New Yorku smo bili na jednom turniru, spavali u jednom hotelu i u njemačkom restoranu se hranili. Svaki drugi dan smo bili slobodni. Temperatura oko 40 stupnjeva, treniralo se u parku. Kad smo došli u restoran, po prvi put smo osjetili hladnoću, imali su u to vrijeme klimu. Svatko je zatražio piće. Počele su dolaziti pive i krigle. Trener Milan Antolković vidi da se za jednim stolom malo više toči. Nije mu to bilo po volji jer smo igrali utakmice svaki drugi dan - rekao je Kobešćak pa zaključio:
- Dečki, malo pripazite, sutra je utakmice, rekao nam je trener. Kad je krenuo Lamzi i pokušao ga upozoriti, a Štef mu je rekao: 'Ja bum danas pil, a sutra bum trčal 90 minuta, izvol'te'. Antolković se samo naklonio. Tako je i bilo, sutradan je bio najbolji na terenu. Do danas je ostao jedan od najboljih igrača svih generacija Dinama. Dragi Štef, neka ti je vječna slava, počivaj u miru.
Podsjetimo, Stjepan Lamza preminuo je u 82. godini života. Lamza je bio jedan od najboljih igrača u Dinamovoj povijesti, a u svoje vrijeme bio je jedan od najboljih igrača na svijetu. Posljednji ispraćaj bit će od 15 sati na groblju Mirogoj.
Bio je nogometni španer, romantik i miljenik navijača te dio povijesne generacije "modrih" koja je 1967. godine srušila Leeds i osvojila Kup velesajamskih gradova. To je Dinamu i danas jedini trofej iz europskih natjecanja.