Davnog 28. listopada 1950. godine osnovana je najstarija navijačka skupina u Europi, splitska Torcida. Osnivanje Torcide u Zagrebu je pokrenuo dalmatinski student Vjenceslav Žuvela, kome su pomagali i Ante Ivanišević, Šime Perković, Vlado Mikulić, Ante Dorić...
Idejni začetnik bio je legendarni nogometaš Hajduka Bernard 'Bajdo' Vukas, koji je nakon povratka sa Svjetskog prvenstva u Brazilu Splićanima oduševljeno pričao o sjajnoj atmosferi koju na brazilskim stadionima stvaraju njihovi navijači, koji se nazivaju 'torcida'.
A 70. rođendan Hajdukove navijačke skupine obilježen je spektakularnim vatrometom i bakljadom po cijelom Splitu. Točno u ponoć 28. listopada zapalile su se stotine signalnih raketa, frcao je vatromet, pjevale su se pjesme "bilog" kluba, sve u čast navijača u najluđem gradu na svitu.
POGLEDAJTE JAVLJANJE UŽIVO:
Kako je sve počelo
Zagrebački studenti došli su dan nakon osnivanja Torcide u Split na utakmicu protiv Crvene zvezde, u kojoj je Hajduk nošen sjajnom podrškom, slavio golovima Vukasa i Brokete 2-1 te osvojio naslov prvaka bez poraza, što je ostao nenadmašan uspjeh u povijesti bivše države.
Par dana nakon utakmice Žuvela je uhićen, isticanja imena Torcide je zabranjeno, kao i njeno djelovanje, no njeni su pripadnici i dalje nastavljali podržavati svoj klub, a iz "ilegale" su opet izašli tek početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se počinju organizirano okupljati na sjevernoj tribini novog stadiona Poljud.
U zadnjih tridesetak godina Torcida izrasta u jednu od najaktivnijih i najpoznatijih navijačkih skupina u Europi, prepoznatljivi po svojoj brojnosti, koreografijama, bakljadama..., što se najbolje vidjelo na spektakularnoj proslavi 100. rođendana kluba u veljači 2011. godine, kada je grad bio obasjan tisućama baklji, raketa, vatrometa...
Iako Torcida danas slavi 70. rođendan, ona je, simbolično, uvijek stara svega dvadesetak godina. Jednako je bila stara i te 1950. godine kad je osnovana, kao i 1971. i 1991. i danas.... Dvadesetak godina, koliko u prosjeku imaju njeni najaktivniji članovi, oni koji čine jezgru navijačke skupine, i koji su po svojoj prirodi u tim godinama i buntovni, i željni promjena, i spremni na sve..., pri tom imajući samo jedno na umu, a to je, naravno, Hajduk!
Nema toga što Torcida nije spreman učiniti za svoj klub. Potegnuti stotine i tisuće kilometara, po kiši i studeni, po suncu i žegi... prkoseći zabranama, često svjesni da će na stadion ući tek krajem prvog ili početkom drugog poluvremena, stigmatizirani kao huligani, zatvarani zbog prijekog pogleda ili popijenog piva s šalom oko vrata. Lišavani često i osnovnih ljudskih prava, i to samo zbog toga što su navijači Hajduka i pripadnici Torcide te kao takvi generalizirani i strpani u isti koš s huliganima.
Ima, naravno i među njima i takvih, no takvo generaliziranje je pogrešno zbog mnogo čega, a najviše zbog toga što su Torcida svi navijači Hajduka. I tek rođeno dijete, ali i barba Ante Hržić Majno, Bračanin koji i u 85. ide na gostovanja.
Torcida su i oni koji su Dalmatinci po rođenju, ali i Irac Sean Staunton i Japanac Akihisa Wada koji planiraju putovanja po rasporedu utakmica Hajduka. Čak i oni koji nisu aktivni navijači, niti su formalno učlanjeni u Torcidu, i oni su itekako Torcida, naprosto zbog toga što su navijači Hajduka, a svaki navijač Hajduka je i torcidaš... Te dvije grupe su neodjeljive.
A osim ljubavi prema svom klubu, Torcida je redovito pokazivala i ljubav prema svom gradu, regiji, domovini.... Kad zatreba, oni su prvi na braniku. I to ne samo kad treba spasiti klub od stečaja ili ga zaštititi od nepravdi struktura i politike, nego i kad treba pomoći potrebitima, kad treba preseliti bolnicu, pomoći gasiti katastrofalni požar, raščišćavati ruševine nakon potresa ili graditi nasipe protiv poplava, kad je trebalo stati na prvu crtu u ratu riskirajući i vlastiti život. I sve to ujedinjeni pod sloganom "Prkos moćnome – zaštita slabome" i simbolima Torcide.