Veljko Mršić isključen je u trenutku kad je Cedevita tonula, bilo je 42-25 kad je Gianmarco Pozzeco morao uskočiti umjesto šefa. I prihvatio je izazov. Na svoj način, naravno, a to uključuje poljupce, zagrljaje, euforiju... I uspio je, Cedevita je odjurila do uvjerljive pobjede nad Partizanom (97-87).

Dobro, koševe nije zabijao - za to su se pobrinuli čudesni Pierre Jackson, Marko Tomas i Miro Bilan - ali sve ostalo bilo je u rukama “ludog” Talijana. Iako, on na to gleda malo drukčije...

- Ne želim mnogo govoriti, ja sam samo pomoćni trener. No želim reći da sam vrlo sretan što sam drugu sezonu u Cedeviti - rekao je Pozzecco, jasno istaknuvši da je ova čudesna pobjeda zasluga Veljka Mršića, čovjeka koji je sjedio na tribini.

- Očito je da ja nisam odgovoran za ovu pobjedu jer momčad svaki dan radi s Veljkom. On je sjajan trener, mislim da će biti najbolji trener u Europi. Imam sjajan odnos sa svim igračima, gajim veliki respekt prema njima i volim ih - kaže Pozz.

A vole i oni njega. Svi u Cedeviti. Takav je tip Gianmarco, jedan od onih koji osmijeh uvijek nose na licu, koji samim ulaskom u prostoriju podiže raspoloženje. Mršić ga obožava, još otkad su igrali zajedno.

- Veljko mi vjeruje. Zna da sam malo lud, ali iskren. Treneru je važno imati nekoga kome vjeruje. Tu sam da pomognem - kaže Pozzecco, koji je u Beogradu napravio i više od toga. 

Ljubio je i grlio svoje igrače, to je uostalom i njegov životni stil. Priča iz kluba kaže da Pozzecco sve žive grli i ljubi, da je jednostavno takav. Pa zašto ne bi bio takav i s igračima...

- Sve su to sjajni momci, nitko nije šu*ak, lako je imati dobar odnos s njima. Nekad moraš vikati i gurati ih, ali dok te poštuju kao trenera, lagan je to posao - rekao je Pozzecco.

Toliko srdačan da radi probleme

Nakon utakmice protiv Zenita, pri čestitanju, Pozz je potapšao trenera gostiju po stražnjici, na što je Rus poludio. Umalo je izbila tučnjava...