Priča o Rinatu Ahmetovi počinje 18. listopada 1995. godine. Raspadom SSSR-a Šahtar je dospio u ruke Ahata Bragina, šefa tatarskog klana, zvanog Grk Alex. Nije to bilo na razini današnjeg Šahtara, bila je to vrlo skromna momčad, miljama iza kijevskog Dinama. Bragin je bio veliki zaljubljenik u Šahtar, nije propuštao niti jednu utakmicu. Uz to, imao je rudnik ugljena i čelika, a Rinat Ahmetov bio mu je pomoćnik.
I tako je bilo sve do tog 18. listopada 1995. Nekim čudom, Rinat Ahmetov nije došao na tu utakmicu. U svečanoj loži, gdje je sjedio Bragin, podmetnuta je bomba. Netom prije početka utakmice bomba je eksplodirala, a Bragina su identificirali prema ostacima podlaktice, na kojoj je bio zlatni Rolex. Ostatak tijela nikad nije pronađen.
Već kao mladić Ahmetov je, kaže urbana legenda, znao odletjeti u Moskvu gdje je kao strastveni kartaš u opskurnim i ilegalnim kartašnicama Gorbačovljeva SSSR-a za noć znao postati bogatiji za 20-30 tisuća dolara.
No, vratimo se na 18. listopad 1995. Rinat Ahmetov, koji je sjedio lijevo od Bragina, nije bio na toj utakmici i odmah nakon Braginove smrti naslijedio je njegovo poslovno carstvo, uključujući rudnik ugljena i čelika, nogometni klub i vrlo brzo je preuzeo titulu najbogatijeg Ukrajinca. Zašto Ahmetov nije došao na utakmicu, nitko ne zna. Jedni kažu da je bio poslovno spriječen, drugi da je bila gužva u prometu, treći da ga nije bilo u gradu...
Prema službenoj verziji, stekao je prvi milijun sretnim i poštenim ulaganjima u u prvim godinama nakon osamostaljenja Ukrajine. S kapitalom od samo 40.000 dolara osnovao je Gradsku banku Donjeck, koja je uspješno poslovala i donosila mu profit, koji je ulagao u rudarstvo i metalurgiju.
Odmah je počeo ulagati u Šahtar, preko vrlo kompetentne skautske službe nalazio je sjajne Brazilce i Balkance i počeo slagati odličnu momčad. Među prvim odličnim inozemcima bili su i Stipe Pletikosa i Darijo Srna. Potonji je priznat kao ikona i najvažniji i najbolji igrač u povijesti kluba. Srna je postao kapetan momčadi, odbio je nekoliko odličnih ponuda iz Njemačke i Engleske kako bi ostao u Donjecku, a Ahmetov ga je obožavao.
Samo je Srna imao zakupljen apartman na zadnjem katu hotela 365 dana u godini i, tako kažu ljudi oko kluba, samo je Srna smio nazvati Ahmetova. Ostali igrači nisu imali taj privilegij. Prvo ukrajinsko prvenstvo osvojili su 2002. i tu je krenuo uspon Šahtara. Vrhunac je bio 2009. kad su u finalu Kupa Uefe podijeli Werder. Tijekom 2000--ih godina Ahmetov je bio u stalnoj borbi s drugim najbogatijim Ukrajincem, Georgijom Surkisom, vlasnikom kijevskog Dinama. Primirje su sklopili 2012., kad su zajedno organizirali Europsko prvenstvo.
Jednom zgodom, bilo je to 2005. Dinamo je na pripremama u švicarskom Charmeyu igrao protiv Šahtara. Utakmica nije mogla početi dok se nije pojavio Rinat Ahmetov. Kasnio je između pet i šest minuta, a kad je stigao u pratnji šest tjelohranitelja, igrači su, kao u vojsci, stali na aut liniju, a Ahmetov je išao od jednog do drugog i pružio im ruku. Bio je odijeven u zlatno odijelo.
Ahmetov je trenutačno 272. najbogatiji na svijetu, a bogatstvo mu se procjenjuje na 15.4 milijardi eura. Godine 2011. kupio je u Londonu, točnije na Hyde Parku, najskuplji stan na Otoku. Platio ga je 1,1 milijardu kuna, a stan ima 2300 kvadratnih metara. Ima tri kata i pogled na Hyde Park. Nakon kupnje, uložio je još 500 milijuna kuna u uređenje.
Osiguranje u zgradi je na posebna priča. Ulazi se po sustavu prepoznavanja rožnice, napravljene su sobe za paniku, u koje je nemoguće ući. Zgrada ima privatno kino, bazen od 21 metar, saune, teretanu, golf simulator, vinski podrum. U tom dijelu Londona jednosobni stan stoji 30 milijuna kuna, prosječna cijena stanova je oko 100 milijuna kuna.
Nakon rata u Donjecku Šahtar je morao pobjeći iz vlastitog doma i domaće utakmice igrao je u Lavovu, stadionu od 30.000 gledatelja, koji je zjapio prazan. Naravno, nitko u Lavovu ne navija za Šahtar, pa su te utakmice izgledale sablasno. Fotograf Andrew Zwarych napravio je fotografije s utakmice Šahtar - Dnipro, pred praznim stadionom. Tužno, obzirom da je Šahtar klub gdje su igrali Fernandinho, Brandao, Jadson, Douglas Costa, Mihtarjan, Willian...
I sutra oko 19 sati kad čujete himnu Ligu prvaka na stadionu u Harkivu, vidjet ćete svu jad i besmislenost igranja u tuđim gradovima. Jeka, koja će odzvanjati stadionom, bit će sablasna, a prekidat će je jedino Bad Blue Boysi, kojih se očekuje oko 500 u Harkivu. Za Šahtar će navijati rijetki. I to je njihova sudbina. Tužna priča o klubu koji danas nema s kim proslaviti pobjede. Na ulicama Harkiva nitko ih ne šljivi ni pola posto, u Donjeck ne mogu....