Hrvatska je dočekala prvo zlato na Paraolimpijskim igrama u Parizu, za koje je zaslužna Anđela Mužinić Vincetić (31). Mužinić Vincetić je pobijedila je u dramatičnom finalu Južnokorejku Jiyu Yoon 3-2 (11-7, 11-8, 10-12, 10-12, 13-11) u kategoriji WS3 za sportašice u kolicima i okitila se zlatnom medaljom na Paraolimpijskim igrama u Parizu. To nam je prvo zlato na ovim Igrama i druga medalja nakon što je Luka Baković osvojio broncu u bacanju kugle.
Anđela je zajedno s Dinom Sinovčićem nosila hrvatsku zastavu na otvaranju Paraolimpijskih igara, a sada slavi čak treću medalju s Igara. Kao djevojčica sanjala je o karijeri odbojkašice. No, sa samo 13 godina doživjela je tešku prometnu nezgodu kad se s trenerom kadetkinja vraćala kući.
Ocu je, prije nego što su sjeli u automobil, poslala SMS: 'Doma sam za deset minuta. Čekajte me na ručku', no tog se dana nije vratila.
- Moje prve riječi nakon nesreće bile su da trener nije prebrzo vozio - kaže Anđela. Nakon oporavka u zagrebačkoj bolnici, otišla je na rehabilitaciju u Varaždinske toplice.
- Nisam se bojala jer u tim trenucima nisam znala što me čeka. Za vrijeme rehabilitacije u toplicama, koja je trajala četiri mjeseca, sam sjedeći igrala odbojku nadajući se i želeći da moja prva ljubav odbojka, ostane i zadnja - govori.
Najveća podrška tijekom oporavka bili su joj roditelji.
Kada su joj rekli da više neće hodati, uporna djevojka tvrdila je: 'Kada ojačam ruke kroz par godina, imat ću najjači smeč'. No, život ju je odnio na drugačije staze.
Počela je trenirati jednom tjedno u Hotelu Zagreb u Splitu. Nakon toga dobila je osobnog trenera s kojim je trenirala tri puta tjedno. Otišla je na nekoliko državnih prvenstava, a na jednom od njih, upoznala je svoju sadašnju trenericu Mirelu Šikoronju Ivančin.
- Ona je u meni vidjela talent. Uzela me "pod svoje" i već 12 godina uspješno uživamo u stolnom tenisu - izjavila je stolnotenisačica.
Osvojila je 15 "velikih" medalja na Europskom, svjetskom prvenstvu i Paraolimpijskim igrama. Najveća medalja joj je srebro iz Rija, sa Paraolimpijskih igara 2016. godine.
- Smatram da je moj najveći uspjeh konstantno napredovanje od malih, do onih manje bitnih stvari, prevladavanje barijera za koje ostali misle da su nemoguće - kaže Mužinić Vincetić. Vjeruje kako je talent u sportu važan, ali i ulaganje.
Danas trenira u prosjeku dva puta tjedno, ovisno o dijelu sezone. Ako je dio sezone u oporavku onda ima jedan trening dnevno, a ako je na trening kampu onda od dva do tri puta dnevno.
- Naporno je. Uz sportske, imam i mentalne treninge. Odlazim i na masaže zbog boljeg opravka - priča sportašica.
Smatra da okolina i društvo u kojem se kreće jako dobro prihvaća njezin invaliditet.
- Okružena sam predivnim ljudima koji me gledaju kao prijateljicu, sestru, kumu, curu ili kćer, a ne gledaju me kao ženu u invalidskim kolicima. Zbog tog sam im i zahvalna - kaže.
Anđela je 2021. nakon višegodišnje veze rekla "vječno da" Kristijanu Vincetiću. Nakon toga je svojem prezimenu pridodala muževo, a taj je dan opisala kao ostvarenjem svojih snova.
Onima koji teško prihvaćaju svoj invaliditet poručuje da je život u njihovim rukama.
- Sami birate svoj put. Sve se može. Nikada ne smijete odustati i nikada prestati rasti. Odaberite aspekt u kojem želite napredovati ili ih odaberite više, i naporno radite. Ne vidimo da drvo raste svaki dan, ali ako ga posjetimo svake godine vidjet ćemo da je svakodnevno raslo - zaključila je Anđela.