Ako vam zvuči nevjerojatno da je Hrvatska posljednji put na Euru U-21 bila 2004., onda još nevjerojatnije zvuči da u dva nastupa na Euru nemamo niti jednu pobjedu. Da, imamo dva remija i četiri poraza. Da, država Eduarda, Srne, Prše, Modrića, Rakitića, Mandžukića nema niti jednu pobjedu na Euru.

- Sjećam se tog našeg zadnjeg nastupa, imao sam sedam godina. Igrali su Eduardo, Srna, Kranjčar - počinje Šunjić.

Da, bilo je to 2004. No ova generacija ima nešto što nisu imale mnoge prije nje. Stup momčadi su igrači s godinama prvoligaškog iskustva.

Pula im je sretan grad

- To smo i pokazali. Idemo sad na Euro, a tamo probati izboriti Olimpijske igre, što nije uspjelo niti jednoj generaciji prije nas - kaže Šunjić.

Dobro, ali moramo prvo dobiti San Marino? 

- Ma, ne bojte se. Sad kad smo ovako blizu nikakav San Marino nam neće stati na put. 

Tek da znate, San Marino nema niti bod, a u devet kola zabili su jedan gol. Momčad vrijedi 100.000 eura, naša čak 67 milijuna eura. Pobjedu protiv Grčke, koja je dvije godine bez poraza, proslavili su pjesmom. Seniorska reprezentacija slavi uz “Nije u šoldima sve”, mladi...

- Nemamo neku himnu, bilo je svakakvih pjesama, i domaćih i stranih. Ali, za Euro moramo pripremiti neku pjesmu, moramo i mi imati neku svoju himnu - kaže Šunjić. Odigrao je sjajno, baš kako i treba motor momčadi. No, prvih 20 minuta opasno smo visili i da nije bilo Posavca...

- Uh, Josip je branio čuda, izvukao nas je. Tko zna što bi bilo da su Grci poveli... Morali smo ga poslije počastiti, zaslužio je. Ali nije to sve, kad pobijedimo San Marino, morat ćemo mu opet platiti piće.

Stadion u Puli za Šunjića ima posebno značenje.

- Tu sam u svibnju 2014. debitirao za prvu momčad Dinama, bio sam junior. A sad sam na njemu izborio Euro. Ovaj stadion ću upamtiti za sva vremena. A ionako mi je oduvijek bio nekako drag.

Godina iz snova

Za Ivana je ovo godina iz snova. U Dinamu je postao standardni igrač, zabio je gol u Europskoj ligi, a mladu reprezentaciju odveo je na EP. Od trnja do zvijezda u godinu dana. Postao je simbol borbenosti, a navijači to najviše cijene. Uostalom, kao nekad njegov idol Patrick Viera. Njegov dres nikad neće biti suh nakon utakmice. No Ivan je i dalje jednostavan i pristojan dečko iz zagrebačkog Španskog.

- Ma kakva sam ja zvijezda... Dobro, malo me više sad prepoznaju, traže dresove, a nemam toliko dresova da svima udovoljim. Ali, moj moto je da se ne živi na staroj slavi. Sve se može u sekundi promijeniti ako ne nastavim ovako.

Ne igram PlayStation 

Za razliku od 99 posto nogometaša Ivan ne igra PlayStation. To ga ne zanima. 

- Ma, kakav PlayStation. Niti ga igram, niti ga imam doma. Ne zanima me to. Stolni tenis je bio moj način zabave. Ali toliko sam umoran da sad nisam ni taknuo reket. Samo sam sjedio i odmarao uz kavu. Baš sam iscrpljen.

U mladoj reprezentaciji majstor “pingača” je Ante Ćorić, hvali se da mu nema ravnog...

- Ma kakav Ćorić, ha, ha... Može mi skupljati poene - rekao je kroz smijeh Šunjić, čija je tajna, šale se prijatelji, u kosi. Još kao dječak imao je dugu kosu. To je njegov stil, kao legendarni junak Samson, čija je snaga bila u kosi. 

- Ha, valjda će je jednom ošišati - kaže kroz smijeh majka Aleksandra.