Poznavajući ga, mnogi bi očekivali riječ-dvije, eventualno proširenu rečenicu. Jer kada je utakmica, Gregg Popovich nije najrječitiji čovjek na svijetu.
Ali, na pitanje o Luki Dončiću, a sve uoči utakmice Dallasa i San Antonija, trener Spursa potpuno se raspričao i vratio u neku davnu prošlost...
- Zamislite da je cijela Jugoslavija zajedno i da su svi ti igrači u istoj momčadi. To je uzbudljivo. Znate, Slovenci, Hrvati, Srbi, Hercegovina, svi. To je tako cool. Dončić me uvijek podsjeća kako svi igrači koji iskoče s tog područja postaju velikani. Čini se kao da nema prosječnih kad dođu u ligu. Ako su došli, izvrsni su - počeo je Popovich.
- To me vraća u dane Divca, Paspalja, Kukoča, Petrovića i svih tih momaka koji su igrali u isto vrijeme. Nešto poput Argentinaca prije nekoliko godina. To mi prvo prođe kroz glavu. A druga misao mi je da se pitam kako je, dovraga, postao tako dobar u tako maloj zemlji? Znam da nije svakodnevno igrao na uličnim terenima poput onih i New Yorku, L. A.-u ili Chicagu, protiv jake konkurencije. Možda je igrao svaki dan, ali ne u takvoj konkurenciji. Zato treba odati priznanje programima koje imaju. Trenerima. Razini igre i što njihovi treneri moraju proći da postanu treneri. Koliko su igrači disciplinirani, koliko često i naporno treniraju, koliko su ozbiljni... To je velika stvar. I sjajni su u tome. I čini se da tamo imaju prirodnu sklonost ovoj igri. Na tom području imaju i odlične rukometne momčadi. To je sport donekle sličan košarci. Vjerojatno nikad nije igrao rukomet, ali to je sličan tip sporta. Sve mi je to vrlo zanimljivo i prekrasno za vidjeti.
Još je legendarni Pop htio naglasiti:
- Osobno, volim kako je emotivan, kako uživa u igri. Ponekad postane frustriran i onda se razljuti zbog nečega. Ponekad umire od smijeha i uživa u dodavanju koje je izveo ili trici koju ti je zabio u facu. Jednostavno ga je zabavno gledati, baš zabavno, uz to što je nevjerojatan igrač - završio je izbornik SAD-a koji je jednom prilikom rekao da njegovo prezime korijene vuče iz Crne Gore...