Kvalifikacijski prozori u veljači najveće su prilike za reprezentacije nešto slabijeg rejtinga. Razmišljali smo tako prije dvije godine kada su bile kvalifikacije za SP. A razmišljamo tako i danas. Naročito nakon poraza Španjolske, Litve, Slovenije, Srbije...
U normalnim okolnostima te reprezentacije gotovo nikada ne bi izgubile od Belgije, Poljske, Mađarske, Gruzije, ali kada se u to upetljaju Fiba i Uleb koji i ovaj put nisu došli do dogovora oko kalendara natjecanja, onda to tako završi. Izostanak najvećih zvijezda, porazi favorita i manjak zarade na kartama. Kome to treba?
Hrvatska je svoje kvalifikacije za SP otvorila očekivanom pobjedom nad Švedskom 72-56. Izgledali smo puno bolje nego u prošlim kvalifikacijama, a realno, teško da je to moglo ikako gore izgledati.
Mi smo svoj posao odradili u prvom kolu, sada nas čeka Nizozemska od koje smo izgubili 2017. godine, a neke reprezentacije poput svjetskih prvaka Španjolaca, europskih viceprvaka Srba zapeli su već na drugoj stepenici.
Španjolska je senzacionalno na svome terenu izgubila od Poljske 80-69. Naravno, igrali su bez najvećih zvijezda kojima euroligaški klubovi nisu dopustili nastup, a izbornik Sergio Scariolo je pozvao, većini javnosti, nepoznate igrača. I mi znamo koliko su Poljaci neugodni, pobijedili su nas dvaput u kvalifikacijama za SP i to jednom kada su za nas igrali NBA igrači.
Najbolji kod Španjolske bio je Diez koji je zabio 16, a Poljake je do pobjede predvodio rođeni Amerikanac Slaughter koji je utrpao 26.
Osim 'furije', kihnuli su i Srbi protiv Gruzije 94-90, ali oni su bili u dosta respektabilnom sastavu. Igrali su Raduljica, Jaramaz, Simonović, Zagorac, Veličković, najviše je zabio Aleksa Avramović (27 koševa), košarkaš Estudiantesa, a kod Gruzijaca je najbolji bio McFadden s 33 poena.
U prvom kolu su poraze upisali i europski prvaci Slovenci te uvijek opasni Litavci. U jednu ruku poraz Slovenaca protiv Mađarske (77-75) i nije neko iznenađenje. Oni bez najjačih igrača Luke Dončića i Gorana Dragića jednostavno nisu konkurentni, a to su dokazali i u kvalifikacijama za SP. Mađari su ih dobili na krilima Allena koji je dao 16 i Vojvode koji je zabio 15.
Ako ovo nije baš top iznenađenje, onda je poraz Litve od Belgije. Litavci oduvijek imaju veliku košarkašku bazu i njima ne stvara toliki problem odsustvo euroligaških igrača. Barem su tako mislili do utakmice s Belgijancima. Kuzminskas, Kalnietis, Mačiulis, Motiejunas, sve su respektabilni igrači, ali ni oni se nisu mogli nositi sa sjajnom obranom hrvatskog izbornika Darija Gjergje (44).
Hrvatski trener je od 2011. godine u Oostendeu, a belgijsko prvenstvo za njega je kao doručak. Osvojili su već osam naslova, a u belgijskom košarkaškom savezu očito su vidjeli recept za uspjeh pa su ga 2018. postavili na mjesto izbornika.
Posložio je neke stvari u reprezentaciji, postavio onako kako on smatra da je najbolje i rezultat se već vidi. Razbili su Litavce 86-65 na krilima Retina Obasohana koji je zabio 21 poen, a najbolji kod Litavaca bio je Motiejunas s 17 poena.
Iako su šokirani već u prvom kvalifikacijskom prozoru, za očekivati je da će sve te poražene reprezentacije nastupiti na EuroBasketu. Jer ipak kad uzmemo u obzir da iz svake skupine prolaze tri najbolje reprezentacije, teže je ne plasirati se nego plasirati.
No njihovi porazi pokazuju nešto drugo, a to je nelogičnost u sastavljanju kalendara natjecanja. Bilo bi profesionalno i normalno kada bi se čelnici Uleba i Fibe sastali na početku sezone i dogovorili raspored natjecanja kako bi najbolji igrači mogli nastupati za reprezentacije, a ne da nas dočekaju ovakve stvari koje nemaju veze s mozgom. Prepiranje klubova i Saveza i hoće li igrači nastupiti ili ne, a u takvim situacijama prednost imaju klubovi koji imaju pravo zabraniti svojim igračima nastup.
Naravno, vesele dobri nastupi reprezentacija iz drugog plana, ali svi bi bili zadovoljniji kada bi nastupili oni najbolji igrači. I reprezentacije i navijači...