Budućnost nije izgledala najljepše za dvije sestrice iz Brazila početkom novog tisućljeća. Lohaynny, tada četverogodišnjakinja i Luana, šestogodišnjakinja, ostale su bez oca koji je ubijen za vrijeme pucnjave u okršaju s policijom. Bio je diler droge...
Šesnaest godina kasnije, sestre Vicente su velike nade svjetskog badmintona. U zemlji gdje su nogomet i surfanje najpopularniji, njihov izbor sportske profesije nije posebno atraktivan. Međutim, začin zanimljivosti daje to da će se OI održati u njihovom rodnom gradu.
Rio de Janeiro predstavlja poseban motiv, a Lohaynny jedva čeka zaigrati svoj prvi meč 5. kolovoza.
- Ovo je prvi put da se Brazil natječe na Olimpijskim igrama u badmintonu i ja sam prva žena koja ima tu čast.
Starija sestra Luana nije se kvalificirala, ali je ponosna što je baš ona uvela mlađu sestru u taj sport. Sestre su zajedno osvojile srebrnu medalju 2015. godine u sklopu Panameričkih igara u Torontu.
- Svi mogu uspjeti ukoliko to žele, samo moraš to željeti. Ja sam to htjela i naporno sam radila za to - otkriva svoj jednostavni, ali istovremeno uspješni stav Luana.
Dok su bile djeca, često su se morale seliti zbog očevih sumnjivih radnji. Skrivao se od suparničkih bandi po Riju u ozloglašenim favelama i sirotinjskim četvrtima koje su bile dno siromaštva. Nije čak bilo niti policije, nasilje je izvirivalo na svakom koraku.
Danas žive u kući u Campinasu (blizu Sao Paula) koju plaća badmintonski savez Brazila. Plaća ih savez, ali zarađuju i kroz sponzorske ugovore.
Uživaju u životu i svakom novom treningu. Poslije treninga, vrijeme ulažu u učenje, a ponekad odu doma u Rio gdje im živi majka koju su smjestili u kuću izvan favela.
- Ponekad ne mogu povjerovati da sam se kvalificirala. To će nestati kad se nađem među kolegama sportašima i kad natjecanje krene - otkriva mlađa sestra Vicente.