Volja i želja za životom nikad nas nije napuštala, jedan drugome velika smo inspiracija i potpora i obojica nastavljamo borbu, iako se nadamo da su sve nedaće konačno iza nas, kazao nam je Nikola Pokrivač (33), kojega s Ivanom Klasnićem (38) nije povezao samo nogomet, nego i borba s teškim, po život opasnim bolestima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Obojica naših nogometnih reprezentativaca triput su prolazili kalvariju i životnu dramu, obojica su morali odustati od uspješne nogometne karijere, no od života nikad nisu i neće odustati.
Obojica su stigli u Split na humanitarni malonogometni turnir “Četiri kafića - Memorijal Dino Petrinović” kako bi pomogli potrebitima, ali i kako bi prvi put nakon dugo vremena zaigrali nogomet.
Triput morao “pod nož”
- Kad god mogu pomoći, uvijek se odazovem na humanitarne akcije - kazao nam je Ivan Klasnić, kojemu su prije 12 godina otkazali bubrezi, zbog čega mu je bila nužna transplantacija.
Bubreg je dobio od majke, no njegovo tijelo ga je vrlo brzo odbacilo pa je morao na novu transplantaciju, a donor je bio njegov otac. No prije dvije godine i taj drugi bubreg prestao je funkcionirati, pa je Ivan morao i treći put “pod nož”.
Transplantacija je obavljena prošle godine u zagrebačkoj bolnici Merkur, a donor bubrega taj je put bio nepoznat. Ivanovo tijelo, naime, zbog nastalih antitijela teško više može prihvatiti organ nekoga od članova obitelji.
- Prošlo je godinu dana od zadnje transplantacije, jako dobro se osjećam, nemam nikakvih problema i nadam se da će i ubuduće sve biti u redu - optimističan je Ivan Klasnić.
- Zbog toga sam se i odazvao pozivu organizatora turnira, da dođem u Split i da ljudima koji su mi pljeskali tijekom karijere barem na ovaj način zahvalim za svu ljubav i podršku. Meni je ovo velika čast, ali i zadovoljstvo, moje srce uvijek posebno zakuca kad je u pitanju nogomet - ispričao nam je nakon turnira Ivan, posebno ponosan na prijateljstvo s Nikolom Pokrivačem, koji je u njemu pronašao inspiraciju u svojoj, jednako kompliciranoj životnoj borbi.
- Drago mi je ako su mu moje riječi bile podrška. Obojica smo se dosta borili kroz život, ja sa svojim problemom, on sa svojim, ali obojica imamo kćerke, imamo se za koga boriti i za koga živjeti - zaključio je strijelac 12 golova za “vatrene”.
Najteže godine u životu
Nikoli Pokrivaču 2015. dijagnosticiran je Hodgkinov limfom (karcinom limfocitnog tkiva) i otad mu se bolest dvaput vraćala. No i on je, baš kao i Ivan, sva tri puta iz bitke za život izlazio kao pobjednik.
- Svima mogu poručiti da se nikad ne predaju, da nikad ne odustanu ma koliko im teško bilo jer život je ionako kratak i vrijedi se boriti za svaki dan. Početkom rujna treći put izašao sam iz bolnice, nadam se i zadnji. Sve je u najboljem redu i vjerujem da će ovo biti treća sreća. I za Ivana, i za mene. Zadnje tri godine stvarno su mi bile najteže u životu. Nadam se da je sad sve to iza mene i da napokon dolaze bolji dani - iskren je Nikola, koji je zahvalio obitelji, rodbini i prijateljima, koji su mu bili najveća podrška, ali i Ivanu Klasniću.
- U svakodnevnom smo kontaktu i bodrimo jedan drugoga. Eto, i na turnir u Split skupa smo putovali i, nakon dugo vremena, obojica smo zaigrali nogomet; ja nakon godinu i pol prisilne pauze. Da nije bilo bolesti, sigurno bih još igrao profesionalni nogomet, ali tako je kako je, nikad ne znaš što te u životu čeka. Borba je bila teška, ali nikad se sam predavao. Na koncu sam izborio pobjedu, igram nogomet, premda i ovako, na humanitarnom turniru. Ali, kad se nakon godinu i pol vratiš na teren i udariš loptu prvi put, onda je i to poput najveće utakmice. Doduše, noge više ne stižu ono što glava zamisli, ali svejedno je lijepo opet zaigrati - kazao je Pokrivač, koji je pohvalio organizatore turnira “Četiri kafića”.
- Znao sam za turnir i ranije, ali nisam imao prilike nastupiti zbog klupskih obaveza. Kad su me pozvali, nisam razmišljao ni sekunde. Sjajna ideja, odlična organizacija, divna publika... Nakon svega što sam prošao u ove tri godine, baš mi je drago što sam se vratio baš ovdje u Splitu i što sam sudjelovao na ovom humanitarnom turniru.
Sretni su bili i njihovi brojni suigrači te navijači koji su ih opet vidjeli na terenu. I posve sigurno će njihove bitke poslužiti kao motiv i inspiracija mnogima koji se igrom sudbine nalaze u sličnim životnim problemima.
Pogotovo jer su obojica danas zdravi i sretni bez obzira na to što svoj nogometni put nastavljaju samo na humanitarnim malonogometnim turnirima.
Samo naprijed, momci!