Kako je dobro vidjeti te opet, pjevali su još tamo 1986. Novi fosili. Sada, uoči Olimpijskih igara u Tokiju 2021., mogu i svi kojima je hrvatska vaterpolska reprezentacija pri srcu. Jer dio iste opet je, nakon pet dugih godina, nekadašnja kapica s brojkom 12. Ili, imenom, prezimenom, a može i nadimkom - Paulo Obradović Medo (35).
POGLEDAJTE VIDEO:
- Nemam uopće ni osjećaj da je toliko prošlo, kao da nikada nisam ni otišao iz reprezentacije. Eto, tako bih to opisao jer bio sam najveći navijač naše reprezentacije.
Koja će, dakle, u Tokiju dobiti značajno i, unatoč pričama koje su kolale već nekoliko mjeseci o njegovom povratku među Barakude, neočekivano pojačanje. Neočekivano u smislu tajminga jer nije baš da smo ga očekivali nazad u reprezentaciji u 36. godini bez obzira što su u pitanju Olimpijske igre. Igrača koji jednim potezom može riješiti utakmicu, koji svojim šutom, a koji nas muči nakon odlaska Sandra Sukna, može razbiti svaku obranu, koji može odigrati i braniča, i centra, i na lijevoj i na desnoj strani napada...
Nema problema s izbornikom
- I golmana ako treba. Koju god poziciju bude trebalo, tu sam. Znaju svi koji prate vaterpolo da sam polivalentan igrač i svemu ću se prilagoditi.
U to ni ne dvojimo, a da se Medo ne šali da može i na gol, evo i dokaza. U utakmici Lige prvaka Juga i Egera u prosincu 2016. stao je na gol umjesto isključenog Marka Bijača i obranio (!) udarac Norberta Hosnyanszkog. Ne nekog tamo igrača, već olimpijskog i svjetskog prvaka poznatog prije svega po razornom udarcu.
No, o tom potom. Svoje će zamisli i Medinu ulogu izbornik Ivica Tucak tek dotjerati u sljedećih mjesec i pol dana priprema za Olimpijske igre koje je zlatni Gospar osvojio u Londonu 2012. godine, a na one sljedeće u Riju, zna se već dobro iz kojih razloga, nije otišao. Kada ste uopće prelomili da sada želite na ove u Tokiju?
- Izbornik i ja razgovarali smo još prije nekoliko mjeseci i dao mi je vremena da razmislim o svemu. Obavili smo konkretan razgovor i rekao mi je da mu se uklapam u ideje. Odlučio sam staviti se na raspolaganje jer svima nam je u interesu reprezentacija i moramo gledati u istom smjeru. Naravno, ne znači da ću ja biti siguran putnik u Tokio jer mjesto nikome nije zagarantirano. Znam što se od mene očekuje, iskusan sam, olimpijske igre su na vrhu sportske piramide i stavit ću se u službu momčadi.
Izbornik je rekao, referirajući se na taj nesretni incident uoči Rija nakon kojeg je potjerao Sandra Sukna, Frana Paškvalina i vas, a kasnije nakon isprike vratio Sukna, da ste naučili lekciju. Što vi kažete?
- Pa sigurno da sam naučio, puno toga jesam kroz karijeru pa tako i taj dio discipline. Nisam se previše izjašnjavao o tome, to je bila moja pogreška i ne bih se više na to vraćao. Izbornik i ja smo to stavili sa strane kako bi reprezentacija na OI-ju bila najbolja moguća i nikad nisam ni imao problema s izbornikom.
Imate, međutim i nažalost, s ozljedama. To nije novost, pa hoće li vaše tijelo u 36. godini moći izdržati pravu torturu od priprema?
- I o tome se dosta polemiziralo. Svi znaju da sam dosta potrošen igrač iako nisam ni tako star. No ima puno primjera sportaša koji su i u kasnoj igračkoj dobi među najboljima. Zdravlje je dobro, problema ima, ali naučio sam se kroz godine ponašati i kontrolirati to uz pravilnu prevenciju. Istina, nisam dugo bio u tom režimu priprema, ali uz motivaciju, iskustvo i predanost odradit ću te pripreme. Naravno da može biti svega, ozljeda, no, kažem, imam iskustva na tom planu kako se paziti i pozitivno gledam na sve.
Još ima vatre
Izbornik vas je, dok je diktirao popis, pročitao kao braniča?
- Nisam sudjelovao u tome, ali, rekao sam već, može koja god pozicija. Izbornik će znati iskoristiti moje kvalitete, no ne bih puno o sebi. Imamo vrhunsku momčad, spoj mladosti i iskustva.
A ima li u Medi još vatre za dalje nakon Tokija? Znamo da ste se okušali i u trenerskim vodama s Jugovim klincima, pa čak i čuli neke priče o završetku karijere...
- Ima vatre, promijenile su se okolnosti i razmišljanja u mojoj glavi. Imam nekoliko ponuda, no još je rano za to, iz respekta prema drugim igračima i klubu. Moram još sjesti s ljudima u Jugu koji uvijek ima prednost i čuti planove. Ali želju i volju za igrom još uvijek imam.
Opet na radost hrvatske reprezentacije...