Odlazak kući bila je kruna svega. Još su nam u avionu rekli da nas u Zagrebu čeka 200.000 ljudi, od zračne luke pa sve uz cestu do Trga Francuske Republike na kojem nam je priređen doček. Dobro da smo tada izvukli živu glavu, navijači su nas gotovo rastrgli. Ćiro je u sveopćoj gužvi ostao bez naočala. Osjećali smo se kao rock zvijezde. I mi smo pjevali na pozornici pred stotinu tisuća ljudi i još morali izlaziti na bis. Sve je bilo krasno, sve je bilo za pet kada voliš nogomet, opisao je Goran Vlaović doček iz srpnja 1998. kada su se Ćirini Vatreni vratili s broncom.
Dobro raspoloženi tada su sa Severinom pjevali svoju neslužbenu himnu "Djevojku sa sela" pred tisućama razdraganih navijača.
Split je gorio zbog Gorana Ivaniševića
Tri godine kasnije Split je u totalnoj euforiji priredio nezaboravan doček pobjedniku Wimbledona Goranu Ivaniševiću. Na dočeku je bilo 150 tisuća ljudi.
– Ovo samo Split može napraviti. Ponosim se što sam rođen u Splitu, jer da nisam bio bih k...c od ovce – rekao je tada Ivanišević. Od zračne luke do splitske rive dovezli su ga katamaranom. Gorjele su na stotine bengalki, na ulice je izašlo i staro i mlado. Popeo se na pozornicu u Draženovu dresu iz Netsa s brojem 3 i zaplakao.
Janica Kostelić se vozila u kokpitu aviona i fijakeru
Na novo veliko slavlje i fenomenalan doček trebalo je čekati samo nekoliko mjeseci. U veljači 2002. Janica Kostelić vratila se s Olimpijskih igara u Salt Lake Cityju s tri zlata i srebrom.
Više od 150 tisuća ljudi dočekalo je glavnom zagrebačkom trgu olimpijsku pobjednicu Janicu Kostelić.
- Ne znam kaj da kažem jer ovo što sam vidjela više nikad u životu neću doživjeti - rekla je Janica po dolasku na Trg. Prije slijetanja na zagrebački aerodrom pilot je olimpijsku reprezentaciju provezao u niskom letu iznad grada, a Janica je sjedila u kokpitu aviona.
Navijači su mašući hrvatskim zastavama pozdravljali Janicu i ostatak olimpijske reprezentacije cijelim putem od zračne luke do Trga bana Jelačića. U Praškoj ulici Janica, Ivica i njihovi roditelji iz autobusa su prešli u fijaker kojim su se dovezli do ogromne pozornice.
- Čekao sam trenutak kada će avion sletjeti da medalje donesemo doma, da budu sigurne tu ispod Sljemena i da tu ostanu zauvijek - rekao je tata Ante Kostelić.
Slavilo se svjetsko zlato rukometnih kauboja 2003.
Ni hladno vrijeme nije spriječilo tisuće navijača da u veljači 2003. na Trgu bana Jelačića dočekaju povratak zlatnih rukometaša sa Svjetskog prvenstva u Portugalu. Na natjecanje su otišli kao totalni autsajderi, u prvom kolu su izgubili od Argentine, a zatim nanizali sve pobjede do finala, u kojem su pali Nijemci.
- Reprezentacija je pokazala da mi Hrvati možemo kad hoćemo, kad smo svi zajedno. Neka nam to bude putokaz kako dalje razvijati našu zemlju, jer mislim da imamo najljepšu zemlju - samo što trebamo imati u sebe više povjerenja - rekao je tada za Glas Amerike trener Červar.
Navijači su razdragano skandirali svojim novim herojima: Zvijezdi prvenstva Ivanu Baliću, Metličiću, Lackoviću, Šoli, Džombi, Goluži...
Dočekivali smo kasnije i pobjednike Davis cupa, zlatne vaterpoliste, olimpijce...Današnjih doček Dalićevih dečkiju će tako nastaviti lijepi niz koji traje 20 godina.