Kad pomislite o Siriji, vjerojatno zadnja stvar na pameti vam je nogomet. Napaćeni narod svakodnevno se bori s nestašicom hrane i vode, granate ne prestaju padati, ali skupina ljudi odbija se predati režimu ISIL-a, nogomet im je zadnje što im je ostalo i od njega ne odustaju.

Nekad i sad

Prije početka rata 2011. godine nogomet je bio napopularniji sport među Sirijcima. Domaći navijači stvarali su sjajnu atmosferu na tribinama, i gotovo svaku utakmicu reprezentacija Sirije imala je domaću posjetu od 50.000 ljudi. Širom države igrao se nogomet, djeca su sanjala o karijerama na zapadu - međutim sve se to naglo promjenilo.

Odmah na početku rata FIFA je zabranila Sirijskom nogometnom savezu igranje službenih utakmica u Siriji, umjesto toga morali su igrati u susjednom Omanu. Domaće prvenstvo unatoč svemu i dalje je u tijeku, ali igra se u samo dva grada - Damasku i Latakiji. Od Aleppa na čijem se stadionu nekad znalo skupiti i 40.000 ljudi, gotovo ništa nije ostalo.

- Nedostaje nam igranje kod kuće, molimo se i nadamo da će se stvari vratiti u normalno stanje. Prije rata posjeta na utakmicama domaće lige bila je nevjerojatna, gotovo svaku utakmicu igrali smo pred punim tribinama - rekao je Fajir Ibrahim, sirijski reprezentativac.

- Ova situacija nas gura dalje. Moramo pokazati svijetu da smo mi Sirijci dobri ljudi. Možemo se razboliti i pasti, ali odbijamo se predati i umrijeti, mi se borimo kroz nogomet, jer to najbolje znamo - dodao je.

Ni ISIL im ne može uzeti nogomet

Nakon razaranja ove nekoć lijepe i uređene države, teroristi ISIL-a pokušali su uvesti svoja pravila u nogomet, ali naišli su na žestoki otpor. 'Ne želimo šerijatski zakon u nogometu', glasno su poručili nogometaši ISIL-u.

ISIL je pokušao zabraniti pravile FIFE, jer po njima ta pravila nisu u skladu s Kuranom. Jedini sudac po njima može biti Alah, dok ozlijeđeni igrač ima pravo vratiti onome tko ga je ozlijedio istom mjerom. 

- Ovdje vas mogu ubiti zbog svega. Jedan momak je nastradao jer je rekao da se nogomet i religija ne smiju miješati. Uz to u područjima koje je zauzeo ISIL zabranjeno je igranje nogometa svim onima koji im nisu prisegnuli vjernost - rekao je Muhammad Jaddou, koji je preživio teror u Aleppu i domogao se kakve-takve sigurnosti u Damasku.

- Igrači ovdje cijelo vrijeme ginu. Moj kolega vratio se s turnira U-16 reprezentacije i sutra dan je poginuo u bombardiranju, neki igrači su završili u zatvoru zbog frizura ili sličnih banalnih stvari - dodao je. 

- Najgore od svega je što nikad ne možete biti sigurni. Zovu me izdajnikom ako igram za reprezentaciju, a zovu me i izdajnikom ako ne igram za reprezentaciju - rekao je Jaddou koji se u međuvremenu domogao sigurnosti Europe.

- Otac je prodao sve kako bi me poslao ovdje. Tri puta sam bio blizu smrti, izgubio sam sve što sam posjedovao, ali sad sam napokon miran - završio je mladić koji danas nastupa po nižim njemačkim ligama.

Njihovoj reprezentaciji uz sve okolnosti, ide jako dobro u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Nedavno su pobijedili Kinu 1-0. što je izazvalo val oduševljenja u ratom razorenoj državi.

"Za ovu djecu nogomet je sve što imaju"

Svijet su nedavno obišle snimke djece kako igraju nogomet po ruševinama Aleppa. Ta djeca koja su u mladoj dobi preživjela već puno više tragedija nego neki ljudi cijeli život, sretna su jer imaju loptu.

- Odrasli nemaju vremena za sport, ali mi nemamo ništa drugo - rekao je jedan od dječaka.

Njihovi idoli su Messi i Ronaldo, i upravo oni im omogućuju bijeg od svakodnevnice. Iako je ISIL pokušao zabraniti strane idole, vijesti o superzvijezdama uvijek pronađu nekakav kanal kojim dođu do svojih obožavatelja.