Nakon 15. profesionalne borbe u karijeri i 15. pobjede Filip Hrgović došao je na korak od statusa koji je od Hrvata imao još samo legendarni Mate Parlov: biti svjetski boksački prvak. Kineza Zhanga Zhileija Hrga je pobijedio jednoglasnom sudačkom odlukom nakon 12 rundi teške borbe u Džedi u Saudijskoj Arabiji.
Posvetio je Filip pobjedu pokojnom ocu Peri, čije je ime nosio sa stražnje strane hlačica, i koji je preminuo nakon duge i teške bolesti u travnju ove godine. Zbog toga je Hrga prekinuo pripreme za meč protiv Kineza koji se trebao održati na proljeće. Vratio se i postao obvezni izazivač IBF-a za teškašku titulu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Filipov otac je u rujnu 2018., uoči meča protiv Amerikanca Amira Mansoura u Zagrebu, dao veliki intervju za 24sata u kojem je govorio o sinovu životnom putu.
- Mi ne vidimo Arenu ni veličinu dvorane ili borbu za pojas. Obitelj vidi sve što publika ne gleda. Živimo stresno otkako je Filip krenuo na ovaj put, ali naravno da ga podržavamo - govorio nam je tata Hrgović.
- Imam osjećaj da svaki trenutak u boksu može biti koban i mi kao obitelj gledamo tu drugu stranu. Ljudi govore "Nemojte tako, opustite se", ali on se bavi opasnim sportom i nije zanemariva opasnost koja nam lebdi negdje iznad glava. Naravno da smo i sretni i ponosni Filipovim boksačkim i sportskim putom jer je on čovjek koji je u jako kratkom vremenu postigao i ostvario rezultate koji mnogi nisu u dugogodišnjem bavljenju boksom. On ne prihvaća prosjek, njega ne zadovoljavaju mrvice, nego ide do kraja - govorio je.
A sve je moglo biti i puno drugačije. Jer Filip se tri godine bavio košarkom, čak je sa selekcijom "Lavića" u KK Dubrava osvojio i naslov prvaka Hrvatske. Ali ozljede su ga zaustavile.
- Volio bih da je ostao u tom sportu, ali ispriječila se ozljeda desnoga skočnog zgloba. Nije mogao trenirati i jedan dan rekao mi je "Tata, ja idem na boks". Mislio sam da se samo traži - govorio je Pero Hrgović.
Nije se tražio. Nastavak sportskog puta pronašao je u Boksačkom klubu "Leonardo" iz Dubrave, gdje je stasao pod vodstvom Lea Pijetraja.
- Nakon dva mjeseca vratio se s treninga i rekao mi "Tata, Leo je rekao da idem na državno prvenstvo kadeta u Pulu". Pomislio sam da čovjek nije normalan, kako može dijete koje ne zna hodati slati na državno prvenstvo? Otišao sam tada prvi put u klub i pitao ga kako je to moguće. Rekao mi je: "Da znam da neće biti prvi, ja ga ne bih zvao. Ali vi odlučujete". Na putu kući odlučio sam da će Filip ići u Pulu. Supruga je poludjela kad je čula to, rekla mi je da nisam normalan. Rekao sam joj "Ma dobit će malo batina i nema problema, vratit će se". On je otišao u Pulu i postao prvak države.
Po naravi je Filip, govorio nam je otac, drugačiji od prototipa boksača.
- Jako je discipliniran. Nikad nije bio posebno ratoboran ni iskakao po problematičnom ponašanju. Pomislio sam da će dobiti malo batina i vratiti drugom sportu. Ali ostao je... Kad vidite toliko truda, muke, rada, zalaganja i odricanja, ne možete ne biti potpora takvom pristupu - rekao je.
Majka Iva, pak, nikako nije mogla pratiti njegove mečeve jer joj je to prevelik stres. Otac je brzo uvidio da je Filipu zaista stalo da postane velik boksač.
- Prepoznali su ga kao talenta i vidjelo se na njemu da živi boks, kao što ga živi i danas. Nikad ga se nije odrekao, a odricao se svega drugoga.
Zbog zahtjevnog ritma i predanosti boksu trpjela je i škola...
- Četvrtu godinu u srednjoj ekonomskoj školi upisao je izvanredno. Zašto? Kad sam došao na jedan roditeljski sastanak, razrednica mi je rekla da zaspe na satu od umora. Dvaput dnevno imao je trening, već je tada bio državni prvak, nije to više bila igra. S 18 godina boksao je Svjetsku boksačku ligu. Rekao sam mu da se ne muči, a on je to nevoljko prihvatio, htio je redovno završiti školu, ali to je bilo nespojivo.
Na veliku scenu stigao je te 2010., s 18 godina, kad je postao juniorski svjetski prvak.
- Od prvog dana ima isti pristup prema obvezama koje sam sebi zadaje. Znao sam mu reći puno puta: "Umoran si, nemoj ići na trening". A on mi je odgovorio: "Pa tata, kako mi to možeš reći?". Nema kod njega umora da ne odradi ono što si je zacrtao - govorio nam je tata Hrgović, dodavši kako supruga i on zbog toga nisu ispaštali iako im je puno puta bilo žao što se muči i odriče svega zbog boksa.
Filip je nastavio nizati medalje. Zlato na seniorskom EP-u 2015., šest uzastopnih naslova državnog prvaka u teškoj kategoriji pa bronca na Olimpijskim igrama u Riju... A onda je stigla neočekivana vijest o raskidu suradnje s Leonardom Pijetrajem.
- Znao sam reći Filipu: "Sve što imaš, reci svom treneru. S njim ideš u rat i on stoji iza tebe, tata ti tu ne može pomoći. Ništa nemoj zatajiti i nemoj misliti da ima stvari koje treneru ne možeš reći. Možda mu se to neće svidjeti, ali reci mu". Podržavao sam njegovu iskrenost jer je on takav. Filip bi mi znao reći: "Pa znao bih mu reći ovako i onako, a on me poklopi". Leo je verbalno jak čovjek, tako da je Filip polako potiskivao sve u sebi. Nije ga puno ispitivao, nego je mehanički odrađivao sve.
Odnos im je bio višestruko narušen, a sve je počelo, kako je tvrdio Pero, još davne 2012. godine. I tu je otvorio dušu...
- Filip se vraćao u Hrvatsku iz Kazahstana s Leom i Hrvojem Sepom nakon nastupa u Svjetskoj boksačkoj ligi. Prije leta podigli su novac na banci, a Filipu nitko nije rekao da ga treba prijaviti na carini. Leo ga je ostavio na aerodromu i vratio se kući, a Filipa su zadržali u pritvoru mjesec dana! Dečka koji je mucao engleski jezik. Oduzet mu je novac i putovnica i praktički je bio u kućnom pritvoru u kampu gdje su bili boksači, bez prava na kretanje. Vratio se kući dva sata prije Nove godine, i to uz teške veze njihovih boksača i olimpijaca. Nikad neću zaboraviti poruku koju mi je tada poslao: "Tata, Leo me izdao". General je ostavio vojnika i otišao i to kasnije nikako nije mogao opravdati. A kakve biste odnose mogli imali nakon toga - pitao se Pero Hrgović.
Pijetraj je kasnije ponudio svoju verziju te priče. Tvrdi da je htio ostati s Filipom, ali mu je policajac zaprijetio da će ga privesti ako ne uđe u avion čija su se vrata zatvarala i se odmah čuo s Hrgovićem.
- Filipovoj majci objasnio sam da je tada, nažalost, morao ostati u Kazahstanu dulje nego smo se nadali, ponajprije zbog tamošnje spore birokracije. Međutim, njen sin nije bio ni u kakvom kućnom pritvoru, mogao se slobodno kretati, mogao je čak i napustiti Kazahstan, ali bez novca. Filip je odlučio čekati da se provjera završi i da mu vrate novac. To se i dogodilo i potom se vratio kući - tvrdio je Pijetraj.
Filip je u sljedećih nekoliko godina nastavio nizati uspješne rezultate, a krucijalnim po pitanju prekida suradnje pokazali su se porazi od Francuza Tonyja Yoke u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Dohi 2015. te u polufinalu Olimpijskih igara u Riju 2016.
- Ljudi su znali reći da je Filip prerastao Lea. Rekao sam im "Ma nemojte to pričati". Filip napreduje i ide, ali nikad nisam htio govoriti da ga je prerastao. Njih su prerasli njihovi odnosi. Nije njega Yoka pobijedio, Filip je sam sebe pobijedio. Uoči polufinala u Riju Leo se s njim posvađao zbog bezazlene gluposti. Kako se možeš zavaditi sa svojim boksačem koji ti sutradan ide po finale? Na meč je Filip išao jednim autobusom, a Leo drugim. Nakon Olimpijskih igara on to više nije mogao izdržati - govorio je Pero Hrgović.
Filip se sporio s Pijetrajem oko primanja, tražio je Leo 30 posto zarade, dok je Hrga želio polovicu od toga prepustiti novom treneru Yousefu Hasanu, s kojim je želio na Olimpijske igre u Tokio. No njih na kraju nije vidio jer su zbog korona virusa otkazali kvalifikacijski turnir na kojem je trebao nastupati.
Hrgovićeva karijera nakon tih peripetija ipak je dobila novi uspon s novim promotorom Sauerlandom i puno boljim uvjetima za trening. Dobio je svoju boksačku dvoranu u Novom Jelkovcu na istoku Zagreba, osnovao boksački klub Nokaut.
- Svi boksački klubovi u Hrvatskoj žive i rade u nenormalnim uvjetima. Svugdje je to tako. Leo se trudio i borio da tu baraku održava na nekoj razini i to je postizao. Ovo je svemirski brod za Filipa. Njegova dvorana, kolokvijalno tako nazivam gradski prostor koji je bio prazan i neiskorišten, nije bačen novac.
Od početka karijere Filipu je u glavi samo kako doći do cilja i postati svjetski prvak, tvrdio je otac.
- On tako živi i ništa tu ne improvizira, ne govori jedno u javnosti, a drugo misli. Uvjereniji je od onoga što govori. On to živi. Kako ga je moj imenjak, njegov trener Pedro Díaz oslovio: on je zvijer. Sve ono što je gledao u svom kampu nije vidio dok nije vidio Filipa. On je potencijal za svjetskog prvaka. To je realna priča. Uvijek se može na putu dogoditi nešto što čovjeka baci, ali on je na dobrom putu i vodi ga dobra promotorska agencija. Hoće li on to biti, ne znam, ali vjerujem da će to postići - govorio je Hrgovićev otac.
- Kad je odlazio na odmor, nakon tri dana rekao je kako mu je dosadno. On nije naučio odmarati. Rekao mi je nakon konferencije za novinare prije ovog meča: "Ovo mene sve ubija, meni treba trening". On bi radije na jaki sparing nego na konferenciju za medije. Tako se i psihički stabilizira, radeći, umarajući se i živeći to - nadovezao se.
Filip u novoj dvorani u Novom Jelkovcu kraj Sesveta ima izvješenih deset Božjih zapovijedi.
- On je odrastao u obitelji koja je vjernička. Govorim svojoj djeci da je vjera život. Ako živite život po deset Božjih zapovijedi, vi živite vjeru. Ne treba tu puno priče. On je sam odlučio postaviti to u dvoranu, nitko mu to nije sugerirao. Nije to stavio kao sličicu, on to živi. Njegov unutarnji sustav nije sastavljen od razbijenih kamenčića, on je čvrst i pokazuje to na sportskom dijelu. Ne može čovjek koji nema unutarnjeg ustroja, koji nema temelja, morala i etike napraviti ništa. Pitali su ga za psihologa... Ma što će njemu psiholog? Čovjek mora imati unutarnju snagu i Filip je ima. To su ogromni pritisci na treninzima i mečevima. Ili jesi ili nisi - govorio je otac.
Dosta je komentara u javnosti izazvao Filipov izbor pjesme s kojom ulazi u ring, "Geni kameni" Marka Perkovića Thompsona.
- Thompson je pošten čovjek. Govorim o njegovim nastupima i pjesmama. Kad se od njega čula neka nakaradna riječ, mržnja? Dokle smo došli da će netko nekomu birati što ga veseli? Vojnik ide u rat s puškom u koju vjeruje. Ovi što mu zamjeraju vjerojatno zaspu uz Mozarta... Filip ga je zvao i Thompson je pristao pjevati bez ijedne kune. To Filip nije tražio, ali Thompson je u njemu prepoznao poštenog čovjeka i domoljuba koji nikoga ne mrzi - govorio je Filipov otac i dodao:
- Neki mu pripisuju fašizam, desničarenje, nazadnjaštvo... Pa u Filipovu timu nema Hrvata. Ima trenera Jordanca, menadžera Alžirca, promotora Nijemca, trenera Kubanca. Kad bih ja po tome dijelio ljude... Imam ljudi prijatelja svih vjera i nacija i nikad djecu nisam gledao po tome. Ako je netko čovjek, nemojte da vam padne na pamet da bi bio bitan neki drugi kriterij. Bože sačuvaj! To su gluposti - zaključio je.
POGLEDAJTE NAJAVU FNC 7 U PULI: