Ma nema kod njega velikih emocija, baš je poseban. A i mi smo morali čekati u redu da ga vidimo nakon finala jer su se mnogi htjeli slikati s njim.
Priča nam to Mate Grgić, ponosni otac hrvatske plivačke senzacije Franka Grgića (16), svjetskog juniorskog prvaka na 800 i 1500 metara.
- Kojega god sporta da se primio, Franko bi bio uspješan. Imao je ‘mota’ za tekvondo, s tri i pol godine naučio je plivati, dvije godine trenirao je paralelno plivanje i nogomet... Ali bolje je da se opredijelio za pojedinačni sport. Samo on i štoperica. Tko zna kako bi mogao iskočiti u nekom momčadskom sportu - priča nam otac, te se još malo prisjeća:
- Treneri su mi znali govoriti ‘Mate, što bi bilo da tvoj mali trenira kao druga djeca!’ Jer on je trenirao s 20-30 posto mogućnosti. Prije dvije godine počeo je ozbiljno trenirati.
Prvu je plivačku medalju, sjeća se otac, osvojio sa šest godina.
- Napravili smo mu dva panoa gdje vise medalje, ali dio ih je završio i po raznim kašetama, kutijama... Tko će to izbrojiti!
Na juniorskom SP-u je otplivao rezultat koji bi mu na seniorskom mundijalu ove godine donio šesto mjesto. A, primjerice, na seniorskom SP-u 2005. godine srebro.
- A dva i pol mjeseca nije ni trenirao! Problemi s ramenom, pa je pokupio neku bakteriju na igrama mladih u Bakuu, te nam ni on ni trener nisu ništa govorili. Samo su šutjeli i trenirali, nekad je plivao po devet km ujutro i poslije podne!
Proljeće, pak, za Franka znači borba s alergijom.
- Ma čim procvjetaju biljke, njemu se začepi nos, čudim se kako uopće diše, spava. A ne smije koristiti ni Operil kapi.
Razlog je, dakako, doping.
- I kad je u Bakuu završio na infuziji i kod bilo kojeg korištenja lijeka, jako se pazi da ne bude zabranjenih supstanci. Nakon utrka odmah ga odvode na dopinšku kontrolu.
Franko pohađa Tehničku školu, a prije tri godine, u dogovoru s trenerom i savezom, krenuo je na dulje dionice.
- Kad je počeo plivati, bio je izraziti leđaš. Potom je kao kadet plivao leptirovim načinom, koji mu je bio najteži i najdraži.
Frankov trener iz Jadrana Mate Ružić (38) na Berkeleyju je učio od slavnog trenera Mikea Bottoma, koji je Duju Draganju doveo do olimpijskog srebra, i te metode primjenjuje s Frankom. Grgiću su sportski uzori Anthony Joshua i Conor McGregor, dobiva stipendiju Jadrana, Grada Splita i HOO-a, a na pitanje što ako se pojavi ponuda, Franko odgovara:
- Ne trebam ići nikamo, Amerika nema Matu! Sumnjam da bih u Americi imao takve uvjete. Marina i Matu ne bih mijenjao ni za što.
Franko Grgić navija za Hajduk i Liverpool, a za plivanje se odlučio, kaže, jer je dobro za zdravlje i razvoj tijela. Mama Tanja odigrala je važnu ulogu u izboru plivanja. U razgovoru za Jutarnji list objasnila je:
- Ja sam mu to sugerirala, samo zbog jednog razloga. Stariji sin Sony trenirao je košarku i poučena njegovim lošim iskustvom, nisam htjela isto prolaziti i s mlađim sinom, kad je već odlučio postati sportaš. Rekla sam mu: 'Sinko, ajde ti u neki pojedinačni sport jer u momčadskima ima puno nepravde. Možeš biti savršen, ali... puno faktora odlučuje o tvojoj karijeri. U plivanju si sam protiv štoperice, rezultat na semaforu je samo tvoj i ničiji drugi.' Njegova ljubav od malih nogu je bicikl. Već s tri godine je naučio voziti bez pomoćnih kotača. Čak je govorio da će ići na ekstremne sportove s biciklom.