Trebala je to biti rutinska konferencija za novinare uoči početka sezone na otvorenom, ali Sandra Perković (28) šokirala je sve.
- Moj trener Edis Elkasević dobio je veliku ponudu iz inozemstva, tako da postoji mogućnost da 2020. on neće biti moj trener - rekla je Sandra i dodala:
- Dosta je žalosno da trener olimpijske pobjednice ima plaću od 4000 kuna. Nije da samo trenira sa mnom sat vremena ujutro i sat popodne. Tu su i pripreme, i planovi, i stres koji proživljava sa mnom na natjecanjima - kaže Perković.
Kao vrhunski trener olimpijske pobjednice, Elkasević od Hrvatskog olimpijskog odbora za Sandrin uspjeh u Riju dobiva 20.000 kuna mjesečno bruto, odnosno oko 14.000 kuna neto. Za bacačicu diska nije sporno to nego njegova plaća u Atletskom klubu Mladost, koju Elkasević dobiva preko Zagrebačkoga atletskog saveza.
- To je sramotno. Što je s klubovima, što je s Hrvatskim atletskim savezom, koji uopće nema plaće za trenere nego samo za hladni pogon, za tajnicu, direktora i izbornika? Zar Hrvatski atletski savez ne može imati na plaći pet trenera - pita se Sandra.
Ode li joj trener u inozemstvo, mogla bi završiti karijeru, a Olimpijske igre u Tokiju su pred vratima.
- Ako dođe do toga, kako su sljedeće godine Olimpijske igre, a cijeli moj svijet je okrenut tome, postoji velika mogućnost da i ja odem za njim. To ne bi bilo dobro niti za mene, niti za njega, niti za Republiku Hrvatsku - rekla je Sandra i dodala:
- Možda ću izgubiti motivaciju, a možda ću i završiti karijeru. Možda će me trenirati neki poluproizvod od trenera pa ću bacati tih 60 metara i onda ćemo se lagati da je sve super, nakon svih sportskih rezultata. Imam možda još deset godina, ali možda mi pukne film i sljedeće godine odustanem. Što mi fali roditi djecu i otići živjeti na more? Probudiš se ujutro i sadiš cvijeće, a ne tu kumiti, moliti, smrzavati se, vrištati. Zašto - pita se Perković.
Nije htjela otkriti koju ponudu ima Elkasević, ali nada se da će, uz pomoć sponzora, zadržati Edisa tu. No nejasno je zašto bi i eventualnim preseljenjem u drugu državu prestala nastupati za Hrvatsku jer bi i dalje to smjela. Druga je stvar koliko bi je trenerov status izbacio iz takta. Puno je pitanja u zraku...
- Nastupat ću isključivo za Hrvatsku jer za promjenu sportskog državljanstva u atletici je potrebno čekati četiri godine. Ali bez Edisa, a u Hrvatskoj, čak i Europi, nema trenera koji bi ga mogao zamijeniti, moja bi se karijera mogla jako urušiti.
- Nadam se svemu dobrome, nije ovo ništa negativno. Svjetsko prvenstvo je tek u listopadu. Do tada imam još puno za raditi. Samo sam htjela reći da se sad stvari rješavaju. Sad je pet do 12. Sad ili nikad - zaključila je.