Gore u startnoj kućici ostala su dva skijaša. Ivica Kostelić i Jean-Baptiste Grange. Hrvat i Francuz odlučivali su o "Snježnom kralju". Dolje, u ciljnoj ravnini, sestra Janica kleknula je i sklopila ruke.
- Morala sam, tako je lakše - rekla je Janica. Dečko Boris uhvatio ju je za rame i ostao stajati. Ivica je krenuo, a s njim i 15.000 navijača. Na svakoj zastavici, na svakom dijelu staze, osjetio je da nije sam. U cilj je ušao prvi. Gore je ostao Grange, sa 25 stotinki prednosti. Kako je skijao, tako se prednost topila, ali na kraju je sačuvao samo pet stotinki, dovoljnih za pobjedu.
- Drukčiji je osjećaj biti drugi u Zagrebu i biti drugi negdje vani. Srce drukčije kuca - rekao je Ivica nakon druge vožnje.
Dodatnu motivaciju Ivica je dobio noć uoči utrke. Šestogodišnja Christina Zwicker, koja na Sljemenu radi prve skijaške korake, došla je u hotel Tomislavov dom i točno u ponoć ispod vrata Ivičine sobe gurnula pismo. U njemu je pisalo:
"Dragi Ivice, za mene si oduvijek bio poseban i kako god utrka završi i što god bude, za mene ćeš uvijek ostati najbolji. Jedan jedini šampion". Ivica je ujutro pročitao pismo.
- Sjajno! Jako sam iznenađen. Ovako nešto nisam nikad dobio - rekao je drhtavim glasom te potražio Christinu.