Pola stoljeća nakon što je stvarala povijest, Kathrine Switzer ponovno je stigla na 'mjesto sreće'. Amerikanka njemačkog podrijetla 1967. postala je prva žena koja je istrčala Bostonski maraton. Imala je tada 20 godina, a sada, 50 godina kasnije, vratila se i sa 70 istrčala nešto više od 42 kilometra dugu stazu u vremenu 4 sata, 44 minute, 31 sekunda. Za gospođu u tim godinama nevjerojatan rezultat.

No ono po čemu je Kathrine ušla u povijest nije jučerašnji maraton već onaj prije 50 godina. Te 1967. mlada je maratonka postala prva žena koja se 'usudila' istrčati Bostonski maraton bez obzira što ju je tijekom utrke napao jedan od sudaca uz stazu i pokušao joj strgnuti startni broj kako bi je izbacio iz utrke.

A upravo je taj broj 261 na ovogodišnjoj utrci umirovljen u čast njenoj borbi za prava sportašica, a sada je opisala kako se uopće odlučila prijaviti za Bostonski maraton iako to niti jedna žena prije nje nije učinila.

- Te 1967. nije bilo nikakvih konkretnih zabrana, niti jedno pravilo nije govorilo da je maraton namijenjen isključivo za muškarce. No svi su sportovi u to vrijeme nekako bili rezervirani za muškarce, žene se nisu bavile sportom. Većina je pretposavljala da niti jedna žena ne može završiti maraton - priča Kathrine koju je na utrku nagovorio njen tadašnji trener.

Prilikom prijave koristila je samo inicijale KV Switzer po čemu suci nisu mogli otkriti da je žena, a kako je vrijeme bilo izrazito hladno svi natjecatelji bili su dobro odjeveni. 

- Nisam se skrivala, bila sam ponosna što sam prva žena na maratonu, bila sam našminkana, imala dugu kosu i svi natjecatelji oko mene znali su da sam žensko.

No već nakon par kilometara napao ju je sudac.

- Okrenula sam se i vidjela najopakije lice u svom životu. Velik, ogroman čovjek me pokušao uloviti. I prije no što sam se snašla primio me za rame i vukao nazad urlajući: 'Makni se dovraga iz moje utrke i vrati mi taj broj!'

Spasio ju je njen tadašnji dečko koji je trčao uz nju, odgurnuo je suca, bacio ga na tlo i Kathrine je mogla nastaviti maraton.

- Znala sam da ga moram završiti. Da sam odustala, svi bi mislili da žene nisu sposobne završiti maraton. Morala sam dokazati da možemo istrčati Bostonski maraton, u protivnom bi me smatrali klaunom. Bila sam ozbiljna i nisam mogla dopustiti da me strah zaustavi.

Bila je neustrašiva 1967., izborila se za prava kasnijih maratonki, a bila je neustrašiva i 50 godina kasnije - završila je Bostonski maraton iako neki u njenim godinama ne mogu ni odgledati maraton u komadu.