Opa, sine! Imaš onaj pogled kao da ćeš me za par sekundi nokautirati, nasmijao se Leonard Pijetraj.
Naš najbolji boksački trener sa sinom Erikom (20) stajao je na sredini ringa svoje boksačke dvorane u Dubravi.
- Znali smo sparirati, donedavno nije imao šanse, no sad mu više ne mogu ništa. Nedavno smo bili u ringu i jako me iznenadio. Možda bih ga mogao dobiti na neke ‘old school’ fore i ako potplatim suce. Postao je pravi boksač - kaže Leonard.
POGLEDAJTE VIDEO
Na boks ne gledam kao na tučnjavu
Erik nije samo boksački učenik, iako mu je tek 20, već pet godina je i trener. A kako drukčije, Pijetrajevi su boksačka familija. Erik je višestruki hrvatski prvak u kategoriji do 64 kilograma. U njihovoj kući boks je stalno “na programu”.
Razgovaraju o njemu, gledaju gomilu mečeva, pa treninzi...
- Biti otac i trener u boksu nije lako, ponekad sam možda bio i pregrub, što mi je sin znao prije i zamjerati. Međutim, san je svakog roditelja koji je i trener da se njegova djeca bave ‘njegovim’ sportom. Često me ljudi pitaju kako mogu svoje dijete dati u boks, a ja im kažem da ne bih dao nikoga u boks da mislim da je to opasan sport - priča Pijetraj i nastavlja:
- Billo bi licemjerno od mene tuđu djecu trenirati, a zabraniti svojoj. Najradije bih primio sve udarce koje dobije moj sin, ali ja na boks ne gledam kao na tučnjavu. Na udarce gledam kao kad nogometna momčad primi gol, ili košarkaška koš. Sin mi je, kažem, znao zamjeriti, no morao sam mu dati do znanja, ako želi biti šampion, da se moram nametnuti na način koji mu se ne sviđa.
'Erik će biti bolji trener od mene'
Eriku nije toliko smetala očeva grubost koliko to što je bio “pod nadzorom”.
- Dok sam bio tinejdžer, sa 16 ili 17 godina, bio sam u fazi kad mi je sve smetalo. Trenirao sam četiri sata, no što je s ostalih 20. Dok su drugi boksači odlazili doma i radili što žele, ja sam bio pod povećalom 24 sata. Tata je točno znao što jedem, gdje sam, kad idem spavati, što radim... Bilo je to zaista frustrirajuće, ali sad nakon osam godina treniranja točno znam kad mi je tata trener a kad je samo otac - istaknuo je Erik, koji je s 20 dovoljno sazrio da zna da je njegov otac s njim radio na pravi način.
Leonard nikad nije zapalio cigaretu, popio kapljicu alkoholnog pića, a već je 22 godine vegetarijanac.
A i sin je tu gotovo njegova kopija. Osim ovog dijela s vegetarijanstvom.
- Veliki sam protivnik cigareta, stalno imam borbe sa svojim društvom. Alkohol sam probao jednom i nije mi se svidjelo. Pazite, potrošite novac da biste se sutradan osjećali slabo. To ne razumijem - rekao je Erik.
- I to mi je ustvari najveći uspjeh, čak i draže nego da je svjetski ili hrvatski prvak. Za mene je tad osvojio svjetski naslov - nasmijao se otac.
Tko se potuče vani i kriv je - nema više treniranja kod nas!
Zbog razlike u prehrani u obitelji nema nikakvih problema.
- Ma, znate, ja sam vegetarijanac koji djeci radi roštilj, meni to nije problem - kaže Leo.
Nekad u Dubravu nitko nije išao tko nije morao. Svi su znali da je to kvart u kojem se “stranci” neće dobro provesti. Danas?
- Ma od tih priča više nema ništa. Našao sam se nekad u nezgodnim situacijama, ali uvijek sam se trudio izbjegavati ih. Ima iskompleksiranih ljudi, ali sve problematične situacije dosad sam riješio bez problema, i to sam - rekao je Erik.
- Moj klub je poznat po tome da momci koji se vani potuku, a da su krivi, više ne mogu trenirati kod nas. Takvo ponašanje je neoprostivo. Ja ne spremam momke za ulicu nego za ring. Bavim se sportom, ne želim odgajati uličnog borca - dodao je strogi Leonard.
On je jedini boksač s kojim nikad neću imati ugovor
Naravno, otac i sin razgovaraju i o ženama.
Pogotovo onim koje bi mogle doći ako i kad Erik napravi veliku profesionalnu karijeru i zaradi milijune.
- Općepoznato je da dobar dio boksača unište žene. Imam to negdje u uhu. Vjerujte mi, i u očevu klubu sam to puno puta vidio - istaknuo je Erik.
Ako poklekne, tu je otac.
- Mora se jako paziti jer ima mnogo ljudi koji se bave samo time kako drugima uzeti lovu. Kad vidite da nešto lako ide, bježite odmah od toga. U životu ništa nije lako, nije lako doći do novca, a ni do dobre cure. Vidite li zgodnu curu i lako dođete do nje, znajte da nešto nije u redu - kaže Leonard.
Pravi problemi mogli bi se pojaviti kada dođe ozbiljan novac.
- Erik je jedini boksač s kojim neću imati ugovor. Jedini je boksač koji može otići kad hoće i ništa mi ne mora dati. S njim neću imati nikakve postotke. Sam će jednom odrediti hoće li mi nešto dati i koliko.
Erik sa školom nije bio baš u “prijateljskom odnosu”. Više je odrađivao što je morao.
A i otac mu je rekao jednu istinu: “Pa oni koji u školi ne mogu imati dvojku, onda nisu ni za boks”.
- Bio sam loš đak, priznajem. Od škole sam dobio samo frustracije, jedno vrijeme mi se ugasila želja za svim, bio sam mjesečno triput bolestan. Od škole. Da sam tad trenirao dvaput dnevno, u boksu bih otišao puno dalje - kaže Erik.
Volio bih da bude vrhunski boksač pa trener
Tata Leonard tražio je od njega samo da zadovolji minimum.
- Ne mogu svi biti menadžeri... Uostalom, meni je otac znao reći: ‘Ne moraš učiti, postoji kramp pa kopaj’ - kaže Leonard.
Erik danas pohađa Učiteljski fakultet u Zagrebu, upisan je u program osposobljavanja za poslove trenera boksa.
Za ostalo tu je otac, najbolji profesor.
- Ja sam s 14 godina počeo čitati knjige iz psihologije, zato on ne treba čitati. Sve sam mu ja rekao, a i puno više naučit će slušajući, i kroz praksu. Iskreno, mislim da će biti bolji trener od mene. No prije toga bih volio da bude boksač, vrhunski boksač - rekao je Leonard.