Velimir Petković (68) preuzeo je RK Zagreb. Za tjedan dana, nakon odlaska Andrije Nikolića, u klubu su riješili trenersko pitanje. Već danas će Petko odraditi prvi trening i upoznati igrače, a reprezentativce u ponedjeljak, kada završi reprezentativni tjedan.
Brzo reagirali zagrebaši nakon Nikolićeve ostavke, direktor Zagreba Vedran Šupuković opisao je tijek posljednjih tjedan dana.
- Andrija Nikolić i Ivan Čupić odradili su odličan posao. Andrija je kao mlad trener u prošloj sezoni dobio priliku i maksimalno iskoristio te nas nakon nekoliko sušnih godina uveo u drugi krug Lige prvaka. Iskreno smo razgovarali nakon Magdeburga, svjesni situacije povukli su se s pozicije, ali na dostojanstven i častan način, što nije čest slučaj, da se u takvim okolnostima treneri tako ponašaju.
Generalni menadžer Božidar Jović bio je ključna veza u Petkovićevom dolasku. Uveo ga je u prvu momčad Borca iz Banje Luke koji je 1991. osvojio EHF kup protiv tada velikog CSKA.
- Meni je i najteže i najlakše. Petko je zaslužan za moju karijeru, od 10. godine me trenirao i doveo do reprezentacije. Kao najmlađi igrač debitirao sam za reprezentaciju Jugoslavije, u juniorskoj reprezentaciji osvojio svjetsko zlato. Kad ga zovem, kažem mu: "Pozdrav, moj treneru". On mi je usadio temelje, a moja je želja bila da jednog dana dođe ovaj dan kad će on biti trener Zagreba. Nije lako biti trener Zagreba jer uvijek traži više i bolje, ali znajući njega ovih 40 godina, znam da on to može. Čuli smo se prije mjesec dana i vidjeli u Zagrebu, a poučeni iskustvom, vidio sam da ne ide dobro i da ćemo u jednom trenutku sigurno morati potražiti novog trenera. Razgovor je trajao dvije minute, rekao je da je spreman doći sutra, da uvjeti nisu bitni, složili smo se u 99,9 posto stvari. Trener koji poznaje sve i ovoj će ekipi i pojedincima dobro doći. Pred nama je rad i zasukat ćemo rukave, a idućeg četvrtka, uoči Magdeburga, odradit ćemo pet-šest dana priprema na Mariboru da se svi bolje upoznamo i bližimo.
Mikrofoni su došli do novog trenera.
- Lijepo je ovo slušati, ali to su samo reference koje te preporuče za posao, sada slijedi dokazivanje jer je to srž trenerskog posla. Drago mi je da sam sjeo na klupu europskog velikana jer Zagreb to jest, iako u zadnje vrijeme nisu rezultati kakvi su bili u prošlosti. Znam što Zagreb znači u inozemstvu kada se spomene, što ljudi govore. Teško je raditi ovdje jer su očekivanja enormno velika. Ja sam uvijek bio prijatelj kluba, puno bivših igrala sam trenirao i nikada nisam prekidao taj kontakt s klubom, uvijek sam bio dobro informiran o situaciji. I sada sam, često sam bio u Zagrebu zadnje vrijeme jer imam ovdje dosta obitelji i često sam bio na tribinama, razgovarao s trenerima i s njima bio u dobrim odnosima. Snimio sam situaciju, nešto ću donijeti ekipi, pokušati promijeniti iako vrijeme nikada nije saveznik. Znam što igrači mogu na terenu, ali gledam i drugu stranu, kakva je situacija u svlačionici, tomu poklanjam puno pažnje jer investiram vrijeme u stvaranje atmosfere. Neće mi trebati za rukometne stvari puno vremena, očekivanja su velika i spreman sam za to, uvijek su bila gdje god sam došao.
Koji će biti vaši prvi potezi?
- Mnogi treneri prije mene ovdje nisu imali sreće, a sreća je velika stvar u poslu, morate je isprovocirati. Izjednačene su utakmice zagrebaši gubili dosad, to je sreća koju treba zaslužiti na treningu, borbenošću na utakmicama. Bilo je i ozljeda. Ja sam veliki radnik, ne izlazim iz dvorane 24 sata ako treba, tražim igrače da me prate, ako me ne prate, neće biti kod mene. Ima dosta stvari u obrani za promijeniti, to je moja odlika i moje su momčadi uvijek igrale sjajnu obranu, da igrači znaju da se svaki minus može stići dobrom obranom. Moderni treneri zapostavljaju rad u obrani, sve je u trčanju, tranziciji, a možda je problem za njih i nedostatak vremena. U napadu ću možda promijeniti položaj igrača prema obrani, da zabijemo tri-četiri lakša gola. Zagreb je dobar u tranziciji i pohvala trenerima za to, kondicijskim također jer Zagreb nitko nije pretrčao. Tražit ću više agresivnosti u trčanju. Često i razgovaram s igračima u četiri oka da dobijem sliku situacije u radu, što im odgovara, da steknemo međusobno povjerenje.
Nije isto biti trener u Hrvatskoj i Bundesligi.
- Imao sam u Berlinu uvijek sreću ili nesreću da sam imao 5-6 mladih igrača. To je težak i mukotrpan posao da dođu na razinu da odgovore zahtjevima. U Bundesligi smo imali iskusne igrače koji su morali povući, ovdje su to Dibirov i Gojun i od njih ću tražiti drugačiju ulogu nego sada. Morat će podržavati ove klince, koji imaju ogroman talent, ali nemaju iskustva da bi to pretvorili u kvalitetu. Moji su treninzi zahtjevni i naporni, ali nadam se da će ih to pokrenuti.
Planirate dugo ostati?
- Volio bih da bude tako. Danas gledam trenere s 20 klubova u životopisu. Volim ostati negdje duže, bio sam u Göppingen 10 godina, Berlin pet... Nisu me dugo ostavljali zbog prijateljskih odnosa. Želim da dignemo Zagreb gdje je bio.
Na kontu u Ligi prvaka samo su dva boda.
- Nema čarobnog štapića. Želim pobijediti svaku utakmicu, uvijek sam optimist. Nikad nisam priznavao ni Kielu, Magdeburgu, Flensburgu da su bolji pa sam ih pobjeđivao s manjim klubovima. Isto ću tražiti i od igrača ovdje. Dolazi nam Magdeburg, Nantes, pa idemo u Barcelonu. Ako ne budem širio optimizam, kako očekivati da donesem pomak?
A možete li pojačanja svojim imenom i statusom?
- Imamo stare vukove ovdje u klubu, koji znaju taj posao. Neće meni menadžer predlagati igrače. Nisam nikada u karijeri napravio puno grešaka po tom pitanju. Jednu pogrešku možete kompenzirati već, ali dvije već vrlo teško. Mislim da ljudima u klubu nije potrebna moja pomoć za ta pitanja, ali možda ćemo u suradni lakše proširiti tržište.
Uključio se Božo Jović na tu temu:
- Kad smo skautirali Beljavskog, odmah sam zvao Petka, poslao mi je još dva videa. Važno nam je, uz kvalitetu, da igrač ima i pravi karakter, ponašanje. Petko nam je u tom transferu bio pomagač, potvrdio da je Beljavski taj koji vodi momčad. Obično Rusima i Bjelorusima treba godina dana da se adaptiraju, a Igor je to napravio već za dva mjeseca i ovakve smo igre od njega očekivali tek za godinu dana. Da, skautirali smo još jednog igrača i radimo na njemu, i tu nam je Petko pomogao. Ali, i da imamo dvostruko veći budžet, išli bismo istim putem, mi smo klub u službi reprezentacije i podmećemo leđa da stvorimo jednog Klaricu, Srnu, Mandića. Njima želimo dati veći novac samo da ostanu, a ne da dovodimo za te pare Dance, Šveđane...
Dobro bi Zagrebu došlo pojačanje jer ga muče ozljede, ali bi barem Dibirov trebao biti spreman do Magdeburga.
- Bit ću sretan ako ostane na sadašnjoj situaciji. Dibirov nije igrao kod mene u reprezentaciji dok sam vodio Rusiju, ali smo se sretali, razgovarali i pozdravit ću ga na popodnevnom prvom treningu.
U kakvim ste odnosima s Dagurom Sigurdssonom?
- Jako dobrim. I on je bio trener Berlina, dugo je godina radio u Njemačkoj, sreli smo se u lipnju u Poreču na završnici Kupa. Poželio sam mu sreću, rekao da je ovdje specifična sredina, ali on je to prihvatio s osmijehom. Nisam ga sada htio zvati, znam da mu je puna glava. Srest ćemo se i porazgovarati jer važno je da izbornik i trener kluba koji daje najviše reprezentativaca imaju dobru suradnju.
Otkrio je za kraj Petko i povijest obrane 5-1 iz Banje Luke...
- Lino Červar je rekao da je izmislio 5-1 obranu s visokim igračem naprijed, Vorijem. Ali 91. u finalu protiv CSKA-a imali smo problema s Dujshebaevim i došao sam na ideju da bez treninga probam staviti malog 19-godišnjeg Jovića naprijed da presijecamo igru. To je bio prvi visoki igrač na ovim prostorima u toj ulozi i obrani. Nismo, naravno, odigrali tako kvalitetno kao Hrvatska i Lino s Vorijem. Napravio sam i video toga i rekao Jovi da pošalje Lini da se uvjeri da ipak nije bio prvi na ovim prostorima. Da je sada 10 godina mlađi i 10 kg lakši, volio bih ga imati i u momčadi, ha, ha.