Nekada je znao djelovati nonšalantno i nezainteresirano, ali kada bi zabljesnuo, pokazao bi o kakvoj klasi je riječ. Na radost navijača Dinama, nisu u pitanju samo bljeskovi. Bruno Petković konstantno igra dobro, najbolji je igrač Dinama i nositelj kluba. Modri su se patili i nizali poraze bez njega i u tim trenucima najbolje se moglo vidjeti koliko im Petko znači. Kada se on vratio, probudio se i Dinamo.
Petković već godinama je jedan od najboljih u domaćem prvenstvu, a 2023. godinu završio je u slavljeničkom tonu. Osvojio je nagradu za najboljeg igrača HNL-a u izboru Tportala završivši ispred svog najvećeg konkurenta Marka Livaje.
- Znači mi ovo puno, najljepša je nagrada ona kada znaš da je dodijeljena objektivno. To su igrači protiv kojih igram i nije uvijek prijateljska atmosfera na terenu. Znači mi ova nagrada, uvijek sam pokazivao respekt protivnicima i probat ću nastaviti s još boljim igrama - rekao je Bruno Petković prilikom dodjele nagrade.
Dinamo je jesenski dio sezone završio na trećem mjestu i sa sedam bodova zaostatka za Hajdukom, ali ima i dvije utakmice manje. Početak sezone bio je turbulentan, klub je bio uzdrman i prijetilo mu je ispadanje iz Konferencijske lige, ali uspjeli su spasiti sve i uljepšati si kraj godine. Ipak, Hajduk je i dalje na čelu lige, a glavna misija za proljeće je svrgnuti ih.
- Uvijek može bolje, iskreno gledam svoje sezone i svoj osobni učinak po onome što radi momčad. Ja sam prvenstveno momčadski igrač pa sam uvjeren da je moglo bolje. Prekidala me ozljeda, to su stvari na koje ne možeš utjecati. Pozitivna je bila godina, puno toga sam naučio i mislim da ću sljedeće godine biti još bolji.
Je li pritisak igrati u Dinamu?
- Igranje u Dinamu nosi pritisak, velika su očekivanja i kad se dogodi sezona kada nisi na čelu i zaostaješ, trebaš hvatati protivnika... Ovo nam je možda i najteža sezona u HNL-u. Kada pogledaš s druge strane, 50 godina smo bili bez europskog proljeća pa smo četiri puta prezimili u posljednjih šest godina. To je veliki uspjeh bez obzira što podcjenjujemo to natjecanje. Puno uspona i padova, bilo je situacija gdje smo svi mogli bolje, od kluba, mene i momčadi, učimo iz svojih grešaka i nadam se da ćemo iduću polusezonu konsolidirati sve redove, svi zajedno i dovesti Dinamo tamo gdje pripada.
Dinamo ima dvije utakmice manje u odnosu na Hajduk, a obje će odraditi sljedeće godine, protiv Varaždina i Lokomotive. Ako slave u obje, smanjit će zaostatak za Hajdukom na samo bod.
- Nikad ranije ne treba upisivati bodove. Imat ćemo te dvije zaostale utakmice, bit će zahtjevno. Ništa nije gotovo, imamo 19 utakmica do kraja. Sve je moguće, puno bodova je u igri. Ako budemo pravi, ovisimo sami o sebi.
Dinamo će u šesnaestini finala Konferencijske lige igrati protiv Real Betisa.
- Jako dobar protivnik, igra odličnu ligu. Ja ne znam ništa o njima, ali imat ćemo vremena za pripremu. Mislim da ćemo biti spremni. Ne gledam s nekim oduševljenjem niti sam tužan, dobra ekipa koja želi igrati nogomet. Očekujem dobrog suparnika.
Koga bi ti izabrao za najboljeg igrača HNL-a?
- Zatekli ste me malo, nisam razmišljao o tome. Imam jako dobrih suigrača u Baturini, Mišiću, Ristovskom, imam jako dobrih protivnika u Livaji, Mierezu, Labroviću. Liga je jako dobra i podiže se kvaliteta HNL-a iz godine u godinu. Europski rezultati to ne prate, ali fali nam možda jedan iskorak u infrastrukturi, školi i svemu i da drugi naprave iskorak u Europi. To je sve proces i mislim da će hrvatski nogomet rasti bez obzira na ovaj period u kojem liga stagnira.
Hoćete li dočekati novi stadion?
- Ne vjerujem baš da ću toliko dugo igrati. Nadam se da će se brzo stadion izgraditi, ali nisam toliko upućen u to pa ne mogu komentirati. Volio bih da bude za sve one koji dolaze iza mene, ali sve ostaje na nadanju i na nečemu na što ne mogu utjecati. Hoću li igrati dugo kao Modrić? On je drugačiji tip igrača. Moj posao je najljepša stvar na svijetu za mene. Volio bih igrati što je duže moguće. htio biti igrač koji će igrati dok bude potreba, a ne se provlačiti. Ne vidim se takvim tipom osobe.
Dinamo i Hajduk remizirali su u derbiju (0-0) za kraj godine. Očekivao se spektakl, no igrači su razočarali.
- Hajduk? Nisam bio na nivou, mogao sam puno bolje. Žao mi je što se piše da je najbolji akter utakmice bio sudac, ja sam prvi u više navrata zaslužio žuti karton, kao i drugi igrači koji su napravili ratničku atmosferu. Imao sam previše grubih poteza, iako sam dobar s Uremovićem i Šarlijom, stisnuli smo si ruke kasnije. Volio bih da se utakmica pamtila po potezima. Bio to Petković, Ademi, Livaja ili Pukštas. Volio bih da je bio zapamćen derbi po tome. Tri boda bila su prioritet i ako se stvori ta jedna ratnička atmosfera, ne mogu dozvoliti da tako ljudi tuku mene ili moje suigrače. To je nešto što se ne smije događati, na agresiju se uvijek mora odgovarati agresijom u nogometu.
Bruno je velik dio jeseni propustio zbog ozljede...
- Moja ozljeda? Nažalost, oštetio sam Dinamo i reprezentaciju, žao mi je zbog toga. Sada nosim drugačiju odgovornost nego prije, ali znam da sam htio najbolje iako nije tako ispalo. Volio bih biti još pametniji sljedeće godine, pomoći svojim momčadima da ostvarimo sve što želimo.
Petković je u Dinamo došao prije pet godina i itekako zna kako je nositi s pritiskom koje nosi igranje u hrvatskom prvaku.
- Pritisak je biti u Dinamu ako nisi prvi. Ako si prvi i ne pobjeđuješ kako bi trebao s lepršavom igrom i lijepim nogometom, onda si pod upitnikom i pod velikim povećalom. To je nešto što nosi Dinamo, puno dobrih stvari dobiješ, ali ti nosi određeni pritisak. Puno dobrih igrača je prošlo kroz Dinamo, dosta mlađih igrača je dobro igralo na posudbi, ali u Dinamu je teže. Dinamo je specifičan jer krećeš ljeto jako rano i ako dovedeš pojačanja, teško im se odmah uklopiti jer Dinamu rezultat treba odmah. Prolaziš kroz ta pretkola i početak sezone koji je najbitniji, a igrači koji su tek došli, pogotovo koji su iz drugih podneblja, teško im se uklopiti. Treba naći granicu između razumijevanja i nekad treba gledati da nam rezultat treba odmah, navikni se ili ne. To je realnost i jako je teško, ali lagao bih da ne kažem da je odlična stvar jer si u najboljem klubu.
Sergej Jakirović je prolazio kroz teško razdoblje, je li imao vašu podršku?
- Treneri su uvijek imali podršku svlačionice i to vam garantiram, bar dok sam ja u Dinamu. Poznajete kakav sam i nikad nisam imao problema reći nekom treneru u lice bilo što. Bilo je rasprava s prijašnjim trenerima, nisam nikad bio lik koji je štedio sebe, ostale i reputaciju, samo s ciljem da ekipa bude bolja, da bude bolja kohezija između stožera i igrača. Uvijek sam se trudio da bude sve u najboljem redu i pošteno, imao sam ja izleta i lošijih utakmica,a nervoze i reakcija, to ide s godinama manje i manje, ide s iskustvom. Ekipa kao ekipa, bio sam u puno svlačionica, po Italiji sam promijenio dosta, ne mogu reći niti jednu lošu riječ za igrače koji su tu bili karakterno. Nikad nije bilo smicalica, igre protiv trenera ili povlačenje ručne. Stalno imamo sastanke i pričamo, nikad nisam libio da ukažem na bilo što mislim da se treba promijeniti. U četiri oka ili pred cijelom svlačionicom.
Koliko vas muči ovo što se događa oko kluba i skupštine, odlaska Šimića. Gubite li fokus zbog toga?
- Ne gubimo. Možemo nabrajati floskule i alibije milijun, ali to se događa iza kulisa, osim što vi pustite. Meni je cilj da sve ono što oni rade je za boljitak kluba. Ja nemam interes je li to osoba A ili B, mi smo tu da radimo na sebi, zbog sebe i zbog kluba. A tko će povlačiti poteze od gore, nadam se da će povlačiti za što bolji razvitak i budućnost Dinama.