Zbog posla moram pratiti utakmice, ali i volim gledati nogomet, trenirati i pratiti što se događa. To sam izabrao u životu i to volim.
Govori to Alen Peternac (49) u intervjuu koji prenosi Sportsfinding. A njega su „pronašli“ zbog senzacionalne Dinamove pobjede 3-0 nad Tottenhamom i uoči četvrtfinala Europske lige protiv Villarreala. Jer Peternac je u jednom drugom španjolskom klubu legenda, ikona, ljubimac i rekorder.
Za Valladolid je zabio 55 golova, što je rekord u klupskoj povijesti u prvoj ligi. Peternac je nakon pet godina u Dinamu i jedne u Segesti pet godina proveo u Valladolidu (1995. do 2000.) pa tri u Zaragozi i jednu u Murciji.
I dalje dobro govori španjolski, a i s 49 godina, osim što gradi trenersku karijeru, zasad kao pomoćnik u Dinamu, voli igrati.
- Svi mi koji smo igrali nogomet htjeli bismo ga nastaviti igrati do kraja života. Tako i ja igram puno utakmica s veteranima, a na treningu prve momčadi uvijek igram s dečkima... i nisam zaboravio igrati. Mnogi se nogometaši nakon karijere i isključe iz nogometa, gotovo da ga i zamrzem ali ja ne. Baš suprotno, obožavam igrati kad god mogu.
Opisao je i kako se u Hrvatskoj nosimo s pandemijom:
- Zeznuto je, kao i u ostatku svijeta. Korona virus ubio je nogomet i tu radost navijača na stadionima, ovdje, kao i na ostatku planeta. Čekamo da završi i da se navijači vrate na tribine, da nam se vrati nogomet kakav znamo. U Hrvatskoj nema policijskog sata, šećemo ulicom bez maski, ali mjere se stalno mijenjaju.
Nogometaši su u "balonima":
- Da, mi smo zaštićeni. Kad smo igrali proitiv Tottenhama u Londonu, imali smo čarter samo za sebe, kao i hotel, a i na aerodromu smo izravno iz zrakoplova išli na kontrolu, bez da se miješamo s drugim ljudima.
Peternac je u Valladolid stigao 1995. kad je imao samo 22 godine, i u prvoj sezoni zabio je 23 gola. Bila mu je to najbolja sezona.
- Od rođenja prva stvar koju sam dirnuo bila je lopta. I taj dječak je i dalje u meni. Kao igrač ili trener, uvijek sam vezan uz nogometnu loptu. I dobro se sjećam te sezone. Sezonu kasnije plasirali smo se u Kup Uefe, ali svaka je sezona imala nešto. Dinamo i Real Valladolid dva su kluba koja nosim u srcu, koji su dio mene. U Valladolidu sam proveo najbolje godine života, najbolji prijatelji su mi ondje i kad god idem u Španjolsku, nastojim da se vidimo.
Dakako, zna da je predsjednik kluba veliki Ronaldo.
- Bio sam jako iznenađen, ali i jako sretan. Kad čovjek kao što je Ronaldo uzme klub kao što je Valladolid, to je vrijedno divljenja. Momčad je dobra, ostat će u ligi.
Kćer mu se rodila u Španjolskoj.
- Mlađi sin rodio se u Zagrebu, ali oboje govore španjolski jezik, bili su ondje puno puta i jako im se dopada. Sad je zbog pandemije teško putovati, ali ubrzo ću opet u Španjolsku jer igramo s Villarrealom, ali teško ću tad moći do Valladolida.
A najviše pamti, kao i navijači, jednu stvar:
- Ta 23 gola prve sezone, ali i pobjedu 8-3 kod Oveida, kada sam zabio pet golova. Nedavno sam vidio onu slavnu fotografdiju kako stojim na ogradi i mašem navijačima, okružen suigračima... tu ću uspomenu uvijek nositi u srcu.