Za reprezentaciju je često igrao ozlijeđen, no prepreka nisu bili ni slomljeni nos, bolna leđa, slomljeni prsti, niti iščašeni zglobovi.
Pero Metličić, kapetan hrvatske rukometne reprezentacije, istinski je sportski gladijator, borac koji entuzijazam i maksimalan pristup igri prenosi na suigrače. Predaja nikad nije bila njegova opcija, a tako je i sad, kad se naša reprezentacija susrela s gotovo nerješivim problemima. Iako su “paklene” desetkovale ozljede, kapetan ne gubi nadu.
- Svjesni smo da, unatoč svim problemima, imamo kvalitetu - rekao je Pero Metličić i dodao:
- Naša je najveća snaga veliko zajedništvo, koje nas je krasilo i prije i sad. Igrat ćemo maksimalno borbeno i disciplinirano, poglavito u napadu, gdje vjerojatno nećemo imati Ivana Balića, koji, kad nikom ne ide, uzme loptu i zabije gol. Obrana nikad nije bila sporna, a ova današnja reprezentacija može zaista puno trčati. Uz brzinu i požrtvovnost, to bi trebala biti najveća snaga hrvatske reprezentacije. U isto vrijeme, raduje me kako su mlađi igrači prihvatili svoje uloge u momčadi. Svi rade maksimalno, toliko su opušteni, samouvjereni i svjesni svojih kvaliteta.
A kapetan ponovno ima problema. Natučeni prst lijeve ruke muči ga već dulje. No ozljeda je to koja ga ne može spriječiti da na terenu, kao i uvijek, da sve od sebe.
- Prst je odlično. Tu i tamo još malo zaboli, no to nije ništa strašno, što se bandažom ne bi moglo riješiti. Kapetan sam ove momčadi, ne mogu bježati od odgovornosti na terenu i izvan njega. Pa tko će povući suigrače ako neću ja?!