Hrvatska se porazom od Litve 62-79 potpuno udaljila od Svjetskog prvenstva, a momčad Dražena Anzulovića šanse sada ima samo - matematički. Hrvatska više ne ovisi sama o sebi, već i o drugim rezultatima u posljednja dva kola, i to u velikoj mjeri, a u suprotnom, Hrvatsku na velikom natjecanju nećemo gledati do Europskog prvenstva 2021.
No, koji su razlozi za to?
Svođenje reprezentacije na dva igrača
Hrvatska reprezentacija posljednjih je godina svedena gotovo pa isključivo na individualne partije Bojana Bogdanovića i Darija Šarića. Iako se svakako radi o najboljim igračima koje reprezentacija sada ima, svoditi cijeli taktički sustav igre na izolacije dva igrača može donijeti samo nevolju.
A to se i dogodilo. Još je na Olimpijskim igrama u Riju, gdje je Hrvatska postigla odlične rezultate, bilo vidljivo da sistema nema. Ako jedan od našeg najbolje dvojca nema svoj dan, Hrvatska je u problemu. Manjak protoka lopte te razgrađenog sistema koji bi ponekad Bojanu kao odličnom šuteru šut stvorio umjesto da ga Babo mora stvoriti sam glavni su problemi... Možda je čovjeku nadimak Babo Beretta, ali ne može ni on stavljati 60...
Pravo rasulo zapravo tek započne kad tih igrača - nema. Novi Fibin sistem kvalifikacija rezultirao je time da reprezentacija u znatnom broju utakmica mora igrati bez tog dvojca, a onda se vidjelo koliki je zapravo problem kad u momčadi fale individualne NBA klase koje protiv gotovo svakog u ovim kvalifikacijama mogu kreirati 1 na 1.
Izborničko nestrpljivo lutanje
Ivica Skelin bio je eksperiment saveza, u čijem se vrhu donijela odluka u nekakvoj smjeni generacija koja je na neki način sugerirala zahvalnicu starijima koji su za reprezentaciju ginuli godinama poput Krunoslava Simona i Roka Ukića. Pozvan nije ni Rok Stipčević, koji je par godina bio opcija na razigravaču za puno jače hrvatske sastave, a odustalo se i od dovođenja Luke Žorića, koji je usprkos svojoj tromosti i godinama (34) opet uspijevao biti itekako koristan, a inzistiralo se na mlađim igračima.
To je ispalo kao propali eksperiment, a Skelina se ubrzo nakon blamaža protiv Nizozemske u gostima, Rumunjske i Italije, potjeralo. Pobijedio je jedino Nizozemce doma, i to tek četiri razlike...
Pozvan je onda ponovno Dražen Anzulović, a od smjene generacija ubrzo se odustalo. No na neki čudan način. Igrači poput Ukića izrazili su volju za svojim povratkom, a u reprezentaciji se nakon devet godina izbivanja s 35 godina na leđima našao - Marin Rozić!
Izborniku je dostupan bio i Kruno Simon, a pomalo je čudna njegova izjava za Sportske novosti:
- Znao sam da je Simon dostupan za utakmicu s Litvom.
A onda je... objasnio?
- Rekao sam da su na ovom popisu za mene najbolji ljudi. Moglo je tu biti i deset drugih igrača, ali svi su imali šansu ranije, a nismo dobivali kvalitetu koju smo željeli - rekao je Zula, a iz ovoga bi se moglo i zaključiti kako je u dosadašnjim blamažama, ne računajući ovu jučerašnju, problema možda bilo i u svlačionici...
Sve se to zapravo čini kao tapkanje po mraku u kojem svaki izbornik ima svoje fiks ideje koje uspiju ili ne uspiju (češći je potonji slučaj), a dugoročnog plana - nema.
Nemoguće je u svakom ciklusu drastično mijenjati ekipu kada za uigravanje momčadi postoji tek nekoliko pripremnih treninga što nikako nije dovoljno za postavljanje ozbiljnog taktičkog sistema i kvalitetnog uigravanja većeg broja akcija. Potreban je plan na duže staze!
Obrana
Naravno da nešto krivnje pada i na izbornike koji su, bezobzira na nedostatak vremena, povlačili neke čudne trenerske odluke, od kojih se jučer vidjela jedna očita.
Mantas Kalnietis prava je litavska škola košarke s uvijek spremnim rješenjem. Razigravač iskovan u Žalgirisovoj akademiji nekoliko je Eurobasketa predvodio u asistencijama, a kako je Hrvatska odlučila braniti takvog igrača na picku? Iskakanjem tromog Mira Bilana, što se ubrzo pokazalo kao teški užas. Bilan je najkvalitetniji igrač ovog sastava, no kao i svatko, i on ima svoje limite, a ovakav način branjenja naprosto je sulud.
No nije to jedini problem. Ako napad zaostaje, treba se oslanjati na obranu, a Hrvatska je u posljednja tri poraza gotovo svaki put primila oko osamdeset poena (Litva 79, 84, Poljska 79).
Fokus na obranu bio je i izbornikov plan. Imena poput Rozića trebala su donijeti čvrstinu i iskustvo, no par loših taktičkih zamisli, loša večer i litavska kvaliteta prevladala je, a u napadu je sve rezultiralo s tricom 2/20 i 19 izgubljenih lopti...
Ne znamo razviti igrače
Ovaj problem očit je u gotovo svim hrvatskim sportovima, a uspjesi dolaze usprkos njemu iz jednostavnog razloga što Hrvatska ima izrazito natprosječan broj ekstratalenata. Takvi završe u NBA ligi.
Nedostatak sustava sada je došao na naplatu, a to je očito u nedostatku hrvatskih euroligaških igrača kojih sada Hrvatska ima praktički tek - jednog. Radi se o Simonu. Radošević igra za Bayern, ali ima njemačko državljanstvo, a Barcelonin Ante Tomić se u sastavu nije našao već nekoliko godina iz privatnih razloga te je izgledno kako je njegova priča s reprezentacijom gotova.
Mnoštvo je razigravača koji dominiraju u juniorskim selekcijama, a takvi se uglavnom na putu do seniorske košarke izgube, odnosno nikad ne ostvare svoj puni potencijal. Hrvatska je takvih imala kao lišća na grani posljednjih desetak godina, a nemoguće je da je u svim tim slučajevima kriv igrač. Problem je, očito, i u hrvatskim trenerima koji ne znaju razviti mlade igrače...
Razigravač se ne mora roditi, razigravač se može i stvoriti. Ne očekuje se od svakoga da će imati nevjerojatna dodavanja Miloša Teodosića, ali očito je gdje je problem ako hrvatski sustav nije uspio izbaciti euroligaškog razigravača već solidan broj godina, dok ih npr. Srbija, čiji su treneri priznate klase, izbacuje kao na traci.
Fiba, Fiba i još malo Fibe...
Iako hrvatska košarka ima mnoštvo problema koje je potrebno ispraviti kako bi se podigla kvaliteta rotacijskih igrača, a samim time i rezultata, za ovu je blamažu najveći krivac Fiba. Pa o ovome se ne bi ni pričalo da odjednom nije izmišljen nestvarno glup sustav kvalifikacija!
Svjetska krovna košarkaška organizacija s NBA ligom se ne slaže, a naravno da se NBA zbog Fibinih kvalifikacija neće zaustaviti, dok je s drugom najjačom ligom na svijetu - Euroligom, u otvorenom ratu. Na Ulebova natjecanja (Euroligu i Eurokup) Fiba je poslala napad u sklopu košarkaške Lige prvaka, koja je Uleb samo - razljutila. Očito je bilo kako Euroliga neće svoj raspored mijenjati radi reprezentativnih prozora, a Fiba je svejedno išla glavom kroz zid...
Tko normalan radi kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo na kojem ne može doći po četiri, pet, šest ili u našem slučaju čak i sedam najjačih igrača momčadi!?
To je Hrvatsku, koja se oslanja isključivo na svoje zvijezde, itekako oštetilo, a u korist je išlo manjim reprezentacijama čija se jezgra i inače sastoji od međusobno uigranih Eurokup igrača koji zajedno igraju već nekoliko sezona, a te momčadi ekstraklasa - nemaju...
Na Svjetsko prvenstvo naposljetku putuj u tri reprezentacije a Hrvatska je sada peta...
Poredak
1. Litva 9-1
2. Italija 7-3
3. Poljska 6-4
4. Mađarska 5-5
5. Hrvatska 4-6
6. Nizozemska 3-7