Iza nas je tek 14 odigranih kola, a stručni komentator HNL-a, Joško Jeličić, čestitao je Dinamu na naslovu. Javno, bez zadrške, ironije, sarkazma... I doista, pogledate li svijet, niti u jednoj ligi, od prvenstva Bangladeša, gdje izvjesni Abahani Chittagong bježi Sheikhu Jamalu dva boda, pa do Francuske, gdje moćni PSG ima tek četiri boda više od Monaca, nitko nije ostvario toliku prednost. I ako ćemo biti realni iskreni, kao što Jeličić jest, Dinamu slobodno možemo pružiti ruku i predati im pokal. Posljednji put veću prednost nakon 14 kola Dinamo je imao 2012., prije pet godina, kada je u to vrijeme bježao Hajduku 11 bodova. No, u tih 14 kola imao je jedan poraz, od Rijeke (3-0), na čijoj je klupi sjedio Elvis Scoria. Razloga ovakve Dinamove dominacije ima nekoliko, no mi ćemo probati nabrojati pet osnovnih...
1) Zdravi i spremni Filip Benković
Bez dileme, daleko najbolji branič u HNL-u. Mladi Benković ima sve što treba imati moderni stoper - brzinu, visinu, tehniku, skok... Po potrebi može igrati i zadnjeg veznog, gdje se također snalazi sjajno. U prošloj sezoni odigrao je tek 18 utakmica, i to posljednju u prosincu 2016. Nažalost, ozljeda Ahilove tetivu, zbog koje su mnogi uprli prstom u Dinamovu liječničku službu, izbacila ga je na pola godine s terena. Sad je potpuno zdrav, a s njim je obrana Dinama snažnija i moćnija.
2) Povratak Ademija
Ono što su Roy Keane i Patrick Vieira bili za Manchester United i Arsenal, to je Arijan Ademi za Dinamo. Motor, mašina, pogon ili kako hoćete. Koliko znači za momčad vidjeli ste u posljednje dvije utakmice. Na Poljudu je Dinamo prvo poluvrijeme bio kriminalan, bez glave i repa. U drugom, kad je ušao Ademi, izgledao je poput Barcelone. Protiv Rijeke je "pojeo" njihov vezni red i omogućio laganu pobjedu. Klasu iznad Antolića i Doumbije.
3) Ostanak Soudanija
Ako je Benković najbolji branič u ligi, onda je Soudani najbolji napadač. Dražan Jerković i Hugo Sanchez dva su igrača koja su mogla zabiti gol škaricama. Ima ih još, naravno, ali njih dvojici su škarice bile zaštitni znak. U HNL-u imamo privilegij gledati prave, školske škarice u režiji Alžirca. Kad mislite da je situacija nemoguća, da se leđima okrenut golu može samo "uštopati" lopta, Soudani vas iznenadi. I što je najbolje, on zabija i na malim i na velikim utakmicama. Uostalom, zovu ga Mr. Derby
4) Dani Olmo
Trebalo je imati hrabrosti sa 16 godinu napustiti Barcelonu i doći u Dinamo. Naravno, trebalo je imati hrabrosti držati maloga na klupi, moleći se da mu ne prekipi i digne sidro. Danas, i jedno i drugo bili su odlična odluka. Olmo je sjajan veznjak, odgovara mu Dinamov stil igre, odgovara mu Ademi iza leđa, s kojim ima slobodu prema naprijed. Počeo je kao krilo, a Cvitanović mu je promijenio poziciju i stavio ga u sredinu, gdje se Španjolac oslobodio i "eksplodirao". Gušt je gledati kojom lakoćom dribla protivnike, kako se oslobađa. Pravi igrač, koji će se razviti u fenomenalnog.
5) Cipela iz Europe
U redu, ispadanje od Skenderbeua je sramota, blamaža, nazovite kako hoćete. No, upravo "cipela" iz Europe, omogućila je Dinamu da se koncentrira isključivo na prvenstvo. Za razliku od Rijeke, koja igra ritmom četvrtak - nedjelja - četvrtak, Dinamo igra jednom tjedno. I puno bolje i snažnije momčadi od Dinama znaju što znači igrati europska i domicilna natjecanja. Još jednom, ispadanje od Skenderbua je blamaža, no Dinamu je donijela puno dobroga. Uostalom, "modri" cijelu sezonu nemaju niti jedan poraz. A to valjda nešto znači...