Sadržajno je ovih dana u svijetu golmana hrvatske rukometne reprezentacije. U ponedjeljak su se na pripreme javili Ivan Stevanović i Filip Ivić, no ovaj drugi je već nakon dva dana otpao. Pa je trener golmana Vlado Šola na hitno "ispomoć" pozvao Domagoja Grahovca, dečka koji brani kod njega u Dubravi, ali i sina predsjednika HRS-a Tomislava Grahovca.
Naime, za rukometni trening trebaš barem dva golmana... Mirko Alilović doći će tek u drugoj fazi priprema, nakon Božića, a Stiviju i Grahovcu u četvrtak se priključio Ivan Pešić.
- Igrao sam u srijedu utakmicu za svoj Meškov u Sloveniji, zato sam kasnio - "ispričao" se za početak Pešić pa dodao:
- Općenito je ove sezone jako puno utakmica. Igramo bjelorusku ligu, SEHA ligu, Ligu prvaka... Nakupilo se već i umora, ali nema veze. Idemo u nove pripreme, ja sam zdrav i spreman. Branim puno, možda čak i previše, ali veselim se onome što nas čeka.
A čeka nas, svima je jasno, jedno sasvim posebno prvenstvo. S posebno velikim ambicijama. Za ostvarenje snova, nema dvojbe, trebat će nam izvrsni golmani. Ma tko bio na golu od trojca Alilović, Stevanović, Pešić...
- Upravo tako, važno je da smo mi živi i zdravi, da se dobro pripremimo. Idemo raditi, dati sve od sebe, a na kraju će braniti onaj tko je najbolji. Barem bi tako trebalo biti - smješka se dobro raspoloženi Pešić i nastavlja:
- Mi između sebe ne razgovaramo o tome, ne ide to tako. Ne znamo, uostalom, ni hoće li na Euro ići dvojica ili trojica golmana. Zadnji put išla su trojica... Uvijek je u reprezentaciji konkurencija jaka, moramo svi dati sve što možemo i vjerujem da će golmani biti OK, tko god branio.
Ja poštujem svoga gazdu!
Kad je riječ o Meškovu, njegovu klubu, zna se tko brani. U Bjelorusiji je velika zvijezda, Brest je njegov dom već četiri i pol godine, a on je svake godine sve bolji. I zato su iz kluba učinili sve da ga nagovore da ostane i dalje. Naravno, uspjeli su, unatoč kombinacijama s europskim "teškašima" Veszpremom i Vardarom...
- Da, bilo je ponuda, financijski jakih, iz velikih klubova, ali ja poštujem svoga gazdu. Čovjek ima dobar projekt, imamo dobrog sponzora i dobru momčad. Možda zasad to nije dovoljno da uđemo u borbu za Final Four Lige prvaka, ali za dvije, tri godine bi se i to moglo promijeniti. Gazda je rekao što je imao, ja sam rekao 'da' i to je to - govori Pešić.
Bjelorusija je za mnoge u Hrvatskoj uglavnom nepoznanica, ali Ivan će iz prve ruke posvjedočiti da se u Brestu, u Bjelorusiji, može i uživati.
- Ma dobro je tamo, baš dobro. Prva godina je bila teška, druga već puno lakša, a sad sam u Brestu već kao doma. U ove četiri i pol godine upoznao sam cijeli grad, sad je sve puno lakše. Život je OK, relativno jeftin, problem je samo što je daleko. Puno smo na putovanjima i to umara, ali kad pogledaš gdje se rukomet igra, recimo, u Njemačkoj, po kakvim selima, stvarno mogu biti zadovoljan s Brestom - priča Pešić dok sjedimo za šankom u predvorju hotela u Ivanić Gradu.
- Sad je sve dobro, nikakvih problema nemam s bubregom. Općenito, otkad sam se mučio s pubičnom kosti prije dvije godine, nisam imao problema s ozljedama - počinje Pešić, jasno dajući do znanja da mu se ne priča previše o kobnoj noći.
- Ma ne volim se toga ni sjetiti. Kad mi ta noć dođe u misli, odmah se usmjerim na nešto drugo, promijenim temu. Kažem ti, ne volim ni razmišljati o bilo kakvim negativnim stvarima, kamoli pričati o tome... Ajmo na nešto veselije - sa smiješkom je zaključio ovaj dio priče Pešić.
Za početak protiv dvojice prijatelja
Ajmo onda, recimo, na prijateljstvo. U Meškovu igra s dvojicom srpskih reprezentativaca, Rastkom Stojkovićem i Petrom Đorđićem, s kojima će se u prvoj utakmici EP-a gledati "preko nišana". U sportskom smislu, naravno.
- Sprdamo se u zadnje vrijeme na treninzima, ja njima govorim da će biti deset razlike, a oni pričaju svoje, ha, ha, ha... Ali, realno, bit će to teška utakmica, i psihički i fizički. Iako, vjerujem da ćemo se do tada uigrati, biti u pravom izdanju i da ćemo to dobiti - optimističan je Pešić.
U posebno dobrim odnosima je s Rastkom Stojkovićem, ponajboljim svjetskim pivotom koji je kroz godine postao veliki Ivanov prijatelj.
- Super smo Rale i ja, ipak već četiri godine igramo zajedno. Super je lik, super čovjek, uvijek tu kad treba bilo što pomoći. Samo, pitanje je hoće li on uopće ići na prvenstvo, ima problema s koljenom - zaključio je Pešić.
Dva treninga već je odradio, došlo je i vrijeme ručka, pa odmor za treći trening. Dosta je bilo priče, ajmo dalje raditi...