Rijetki su bili ti trenuci kad bi me naljutio. Međutim, sjećam se da sam ga jednom ili čak dvaput primio za glavu i onako mu, više u šali rekao:"Joj, Pero, zadavil bum te". Pogledao bi me onim svojim dobroćudnim pogledom i ja bih momentalno postao bespomoćan i više se nisam na njega ljutio. Eto takav je bio Pero, rekao je Željko Tihava, prvi trener Petra Bočkaja koji se nedavno svojim skupim Mercedesom zabio u benzinsku pumpu i potpuno je demolirao.
Tihava je Petra trenirao od njegove 7. do 14. godine života u NK Zagorcu u Krapini. Tvrdi da ga voli poput oca. Dok priča o njemu, neprestano zastajkuje, doziva sjećanja, smješka se, nostalgično u rukama premeće slike Petra dok je bio mali.
'Zgrožen sam tračevima'
- Kad sam saznao da se zabio u benzinsku, protrnuo sam. Kolega mi je javio telefonom jer ne čitam portale. Rekao sam mu: "Znaš kaj, nazovi me za sat vremena, u šoku sam."Osjećao sam kao da se nešto strašno dogodilo članu moje obitelji - ogorčeno će Tihava, umirovljeni učitelj razredne nastave koji se oduvijek bavio treniranjem djece u klubovima.
Dodaje da ni u kom slučaju ne odobrava ono što je Petar napravio, ali je kaže, zgrožen tračevima koje je čuo, a koji optužuju Petra da se namjerno ili iz obijesti zabio u benzinsku pumpu u Osijeku u kojem trenira.
- Nema nikakve šanse da bi on to namjerno napravio, vjerujte mi. U tom dečku nema ni grama zlobe. Ne znam kako bih vam to objasnio, ali sve biste shvatili da ga znate ovako dugo koliko ga ja znam. Najlakše je osuditi čovjeka, ali ja nisam takav. Pero je pogriješio, ali zaslužuje drugu šansu - rekao je trener.
'Suigrači su ga obožavali'
Sa zadovoljstvom je započeo priču o Perinim počecima u nogometu.
- Njegov je talent bio vidljiv od samog početka. Međutim, Petar je bio strašno uporan. Čak i kad nije imao trening dolazio je na igralište i zabijao loptu tom svojom čudesnom lijevom nogom. Katkad roditelji nisu mogli doći po njega na trening, pa je kući išao pješice. Morao je pješačiti oko sedam kilometara do doma, do Stare Vesi Petrovske u kojoj je živio, a tamo mu i dan danas stanuju roditelji.
- Na treningu je bio jako poslušan. Bilo je dovoljno jednom mu nešto objasniti i Petar bi sve zapamtio. Igrači iz tima su ga obožavali. Kad bi rezultat na utakmici bio tijesan, Pero bi rekao igračima: "Dečki, samo mi dodajte loptu i riješit ću stvar". I zabio bi gol o kojem bi još dugo svi pričali. Igrači su bili oduševljeni, skočili bi na njega i izljubili bi ga - oduševljeno će Tihava.
Kaže i da mu je još kao malom znao reći da će postati izuzetan igrač i dobro zarađivati.
- On me samo gledao i govorio mi: "Tko zna Željko, morti i bum" - sjeća se Bočkajev trener. Ne prestaje govoriti o Perinom uzornom vladanju te kako nikada ničim nije odavao da bi mogao postati problematičan. Ne misli on da je Pero problematičan ni sada, ali je po njemu, kako kaže, malčice skrenuo s puta. Tihava tvrdi da bi sve bilo drugačije kad bi se u klubovima osim igranja nogometa, bavili i psihom mladih sportaša.
- Svaki klub bi trebao imati i pedagoga ili psihologa. U svakom slučaju škola nogometa ne bi trebala pružati samo sportsko znanje nego naučiti mlade dečko još puno toga u životu. Pogotovo ove iz manjih sredina koji su sanjali o svojim idolima, a onda odjednom i sami postali nekom idoli te se pogubili u u čitavoj toj euforičnoj atmosferi - govori Tihava.
Odlazak u Dinamo
Bočkaj je s 14. godina otišao trenirati u Dinamo. Preselio je u Zagreb i upisao se u Srednju prometnu školu.
U Dinamu su, tvrdi Tihava, odmah uočili njegov talent i da zaslužuje da mu se pokloni puno pažnje. Kaže i da mu je trener Jozo Bandić vrlo privržen.
Tihava je trenutno zabrinut za daljnji razvoj Perine karijere s obzirom na njegovo ponašanje. Međutim, tvrdi da za Peru još ima nade.
- Neizmjerno mi je drago što sam pročitao da se ispričao za ono što je napravio, osobito što se ispričao djeci. Sigurno se sjetio kako je i sam nekad imao svog idola te kako je i ona sada nekom drugom klincu idol. Baš zato, nije htio da ga ti klinci kopiraju i ispričao se. Nadam se da je to baš njemu palo na pamet i da ga nije netko drugi nagovorio. Ako se sam odlučio ispričati, to je po meni znak da se vraća na pravi put. On se tom isprikom, iz skupog Mercedesa vratio točno u svoje djetinjstvo - gotovo je zaplakao Tihava.
'Mora pronaći pravi put'
I danas se, kaže, moli da Pero nađe pravi put u životu. Pokušao ga je i sam toliko puta usmjeriti.
- Znao sam ga sresti u gradu i reći mu: "Hej, zašto si u tom i tom intervjuu izjavio da si iz Krapine, ako si iz Stare Vesi Petrovske?" Odgovorio bi mi da je to svejedno. Objasnio sam mu kako nije svejedno i da ne smije zaboraviti na svoje korijene i svoju obitelj nikad. Govorio sam mu: "Pa daj Pero, tata ti radi u Jedinstvu, igraj taj nogomet tom lijevom nogom koju ti je Bog dao i onda odi u Jedinstvo i kupi cijelu tu tvornicu za svog oca - prisjetio se Tihava.
Kad bi ga Petar u ovom trenu nazvao, Tihava bi mu, kaže, poručio: "Pero, ovo je samo jedna ružna epizoda u tvom životu i ti to možeš ispraviti. Ja vjerujem u tebe i to se nikad neće promijeniti."