Sandra Perković nije uspjela osvojiti medalju na ovogodišnjim Olimpijskim igrama. U teškim uvjetima osvojila je četvrto mjesto u Tokiju te nije uspjela ponoviti svoje uspjehe s prijašnja dva natjecanja. Bacila je tek nešto iznad 65 metara.
- Ne mogu reći da sam ponosna, nisam bila na razini, izuzetno teško natjecanje je ovo bilo od početka. Ne tražim nikakvo opravdanje, žao mi je prvog hitca jer je bio pun vode, ali drugi hitac nije bio na razini, treba rasti metar po metar, ne ići rokati, i onda dođe kiša, par puta smo se zagrijali i ohladili, krug mi ne paše, a paše drugima... I stvarno, eto. Svaka njoj čast, 69 metara po ovim uvjetima, i onda ti nitko ne može ništa. Znam da sam se borila do kraja. Tokio, 12 godina poslije mog početka olimpijskog ciklusa, i dalje sam tu i opet sam gledala hoće li mi zadnji ciklus donijeti medalju. Otkad sam došla, nešto nije kako treba, nešto je od početka govorilo da bi moglo ne biti medalje, nešto nije sa mnom u redu. Nešto nije htjelo da se dogodi... - rekla je Perković pa se dotakla problematičnih uvjeta, ali i otkrila kako će biti i na sljedećim Igrama:
POGLEDAJTE VIDEO: Doček veslača
- Hitac mi je iskliznuo iz ruku, a to je nemoguće ako sam stavila magnezij i ako ne pada kiša. Diskovi su puni vode, vlaga se samo digla nakon ove kiše, ali to nije razlog... Nešto me zove da će Pariz 2024. drugačije krenuti. Mislim da se niti jedan ciklus ne završava ovako, Pariz je tu za tri godine pa se nadam boljemu.
Zlato je osvojila Amerikanka Valerie Allman koja je već u prvoj seriji bacila 68.98 metara, druga je bila Njemica Kristin Pudenz sa 66.86, dok je broncu osvojila Kubanka Yaime Perez sa 65.72 m, a dodajmo kako je natjecanje obilježio pljusak zbog kojeg je finale prekinuto nakon druge serije na skoro sat vremena. Najbolji hitac je Sandra imala u trećoj seriji, a imala je nelošu priliku za osvajanje medalje. Trebala su joj 65,72 metra.
- Svaka čast Amerikanki, tako se otvara natjecanje, bila je fokusirana i eto. Pružila mi se medalja na dlanu, a ja jednostavno nisam mogla uloviti svoj ritam, ne volim te glupe, brze krugove, onda probaj ove tenisice one... Nije to opravdanje, opravdanje sam ja, ali nije mi žao, četvrti biti na svijetu je dobro, samo smatram da je moje mjesto malo više na ljestvici. Oba zlata sam osvojila s preko 69 metara, ako ih nemam sad, ne znam kad bih ga imala. Očekivanje je bilo 68 metara u prvoj seriji.
Sandra je imala problema s ozljedama i jednostavno nije mogla naći svoj ritam:
- Cijelu ovu sezonu se borim s nekakvim vraćanjem ritma u natjecanje u osjećaj te dominacije, znam da sam moćna, znam da mogu, ali... Nitko te ne pita jesi li bio povrijeđen, ovdje moraš doći spreman i to je to. Mislim da sam se borila koliko sam mogla i više sreće drugi put - rekla je Perković pa zaplakala...