Prije je bila kralj, a sada je prosjak. Hrvatska košarkaška reprezentacija nekada nas je uveseljavala sjajnim uspjesima, a sada budemo sretni nakon što dobijemo jednu Rumunjsku, bez podcjenjivanja prema njima. 

Kvalifikacije za SP u Kini odrađene su katastrofalni i Hrvatska se nije uspjela plasirati na to natjecanje što znači da bi mogli dvije godine 'zujiti' u prazno. Sljedeće godine su i Olimpijske igre u Tokiju, a naši košarkaši tamo mogu ići jedino ako dobijemo pozivnicu od FIBE  za kvalifikacijski turnir što ipak nije neostvarivo jer je Hrvatska na OI u Brazilu bila peta.

No da se vratimo na početnu temu. Zadnju medalju smo osvojili 1995. na Euru u Grčkoj i od tada vlada prava suša. Ove godine Stojko Vranković i društvo na čelu reprezentaciju su promijenili tri trenera, a kao posljednje, ali ovaj put za dugoročno rješenje odabrali su Veljka Mršića nakon Nikše Skelina i Dražena Anzulovića. Veliki je zadatak pred njim u pokušaju formiranja reprezentacije koja će biti konkurentna u narednim godinama, no to je nemoguće ostvariti ako igrači ne žele igrati. Naime, tijekom svih ovih godina svjedočili smo odbijanju poziva od strane nekih igrača koji 'nisu bili dovoljno spremni'. 

Nastup za reprezentaciju bio trebao biti san svih snova, no takvo razmišljanje je očito ostalo negdje u prošlosti s našim medaljama.

Slične probleme imao je i bivši izbornik Velimir Perasović koji je vodio Hrvatsku 2015. godine, a otišao je nakon teškog poraza od Češke u osmini finala Europske lige. On je u razgovoru za Sportklub govorio o aktualnom stanju u Baskoniji gdje je trener, a i o razdoblju kada je bio izbornik.

- Ne mogu komentirati situaciju jer nisam tamo. Veliki je problem što naši igrači ne žele igrati za reprezentaciju, nazoveš ih a oni ne podignu slušalicu. Javnost vrlo malo zna o tome, imao sam sličnih problema i to je bila ta borba s vjetrenjačama - rekao je Peras.

On se i nedavno spominjao u kombinacijama za povratak na vruću hrvatsku klupu, no to nije njegova želja u ovome trenutku.

- Ne, ja neću biti izbornik zato jer želim biti trener u klubu i raditi u klubu svakodnevno. Jednostavno ne mogu sebe vidjeti da radim od akcije do akcije, tako da ja tu nisam u konkurenciji.

Final Four Eurolige ove godine se održava u Vitoriji blizu Baskonije gdje živi Perasović, no njegov klub nije uspio proći na završnicu.

-  To su četiri najbolje momčadi i zaslužile su biti tu. Prvi polufinale odlučila su dva dobra beka Efesa i veliki problemi s ozljedama u momčadi Željka Obradovića. CSKA je pokazao kao i u seriji protiv nas da mogu sjajno odigrati u posljednjoj četvrtini. Efes je u euforičnom stanju, no iskusvo je na strani CSKA. Mislim da će o pobjedniku odlučivati vanjske linije - rekao je on i osvrnuo se na uspjeh svoje momčadi.

- Kada se plasirate među osam najboljih momčadi u Euroligi mislim da je to odličan rezultat. U seriji protiv CSKA igrali smo jako dobro - zaključio je...