Velimir Perasović je drugi put u trenerskoj karijeri ušao na euroligaški Final Four sa svojim klubom, s kojim je - tako ispada - sudbinski vezan. U Laboralu je, naime, igrao i 1995. osvojio Kup kralja, prvu titulu u povijesti kluba, Laboral je prije deset godina odveo na Final Four, a u svom trećem povratku ponovio je ulazak u europsku elitu.

A sve to sa smanjenim budžetom, nakon što Laboral tri godine nije ušao u polufinale doigravanja u domaćem prvenstvu. O točnom budžetu niti želi niti može govoriti.

- I da želim reći točan iznos, ne bih mogao. Dio budžeta ide na plaćanje dugova iz prošlosti, klub prolazi kroz, jezikom nekadašnje Jugoslavije rečeno, stabilizaciju. Traje proces sličan onom u Ciboni kad je bila nagomilala dugove. No siguran sam da nam je budžet najmanji u proteklih 15-ak godina. Ali na kraju, kad se podvlači crta, ionako nitko nikad ne pita trenera je li imao skupu ili jeftinu momčad nego što je s njom napravio - svjestan je Perasović.

Ulaskom na euroligaški Final Four Laboral je kreirao veliko iznenađenje, u Berlin ide kao autsajder. Ili, u prijevodu, ondje nema što izgubiti.

- Ma kad jednom odeš na završni turnir, nikad ne znaš kako će se stvari razvijati. Mi u polufinalu igramo protiv Fenerbahčea, najkonstantnije momčadi ove sezone, koju vodi Željko Obradović, najbolji europski trener. Ali samo budala uoči takve utakmice može kazati: ‘Nemamo šanse’. Nitko ne ide na Final Four izgubiti polufinale, svi ga žele osvojiti - kaže Peras.

Polufinale je sutra, Perasovi nastupaju u 21 sat, ali njegovi su i oni koji će se na turniru u Torinu boriti za Rio. A u kolektivnom sjećanju još stanuje fatalna utakmica osmine finala EP-a, poraz od Čeha 59-80.

- Ništa me nikad u karijeri nije toliko pogodilo, pao sam u depresiju. Zato sam odmah nakon utakmice i rekao da se povlačim s klupe reprezentacije - kazao je Perasović.

Međutim, unatoč tome nastavio bi s poslom da nije dobio novi ugovor u Španjolskoj.

- Ako se i složimo u tome da možda ne zaslužujem novu priliku nakon onog što se dogodilo na Eurobasketu, ja sam tu novu priliku ipak poželio nakon što sam malo razmislio. I želim je i dalje. Žao mi je što su okolnosti takve, što su pravila u Španjolskoj takva da se to nije moglo realizirati već za olimpijske kvalifikacije, ali ako u nekoj doglednoj budućnosti reprezentacija bude trebala i tražila izbornika, na dispoziciji sam da se dogovorimo. Ali opet, ovisi okolnostima. Ako ne bude neke ‘više sile’.

Novo rješenje je Aco Petrović. Koliko dobro?

- To mi je jako nezahvalno komentirati jer u izboru nisam ni na koji način sudjelovao. Ali cijenim svakoga kolegu i nikad neću reći ništa loše na račun bilo koga od njih. Jako dobro znam kakav je to posao, koliko težak, zahtjevan, opterećujući... Makar su povremeno neki od tih kolega znali biti nekorektni na moj račun. U svakom slučaju, želim im sreću, krajnje je vrijeme da naša košarkaška reprezentacija napravi nešto bitno i veliko.