Italija se polako oporavlja od epidemije korona virusa koja je pokosila zemlju s više od 33.000 smrti i 232.000 slučaja zaraze. Najgore je bilo u Lombardiji, 88.000 slučajeva i 16.000 mrtvih, a tamo je i Bergamo.
Grad koji ima četvrtfinalista Lige prvaka baš je na utakmicama osmine finala protiv Valencije pokrenuo epidemiju na "čizmi". I u prvoj utakmici u Milanu još u veljači, a prije zatvaranja granica u uzvratu na Mestalli zaražen je bio i sam trener Atalante Gian Piero Gasperini (62) iako to nije znao.
- Osjećao sam se bolesno dan prije utakmice s Valencijom, a u poslijepodne na dan utakmice još lošije. Ako pogledate fotografije, nisam dobro izgledao na klupi. To je bilo 10. ožujka. Dvije noći poslije toga nisam dobro spavao. Nisam imao visoku temperaturu, ali osjećao sam se kao da jesam - rekao je Gasperini u ispovijesti za Gazzettu dello Sport.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kako je bilo u Bergamu za vrijeme totalne karantene?
- Svake dvije minute prošlo bi vozilo hitne jer je bolnica blizu trening-kampa. Zvučalo je kao u ratnoj zoni. Noću sam znao misliti: "Što će mi se dogoditi ako budem morao ići u tu bolnicu? Ne smijem još, još imam toliko toga obaviti...". Šalio sam se sam sa sobom da si podignem raspoloženje, ali s druge strane, stvarno sam to mislio. A onda sam 14. ožujka odradio najteži trening u zadnjih nekoliko godina, sat vremena na traci i još 10 kilometara vani. Osjećao sam se snažno, predivno - kaže.
Drugi problem s kojim se suočio je gubitak okusa.
- Dan nakon prolaska u četvrtfinale momčad je dobila hranu i Dom Perignon iz 2008. od kuhara koji je veliki navijač Atalante. Probao sam ga i rekao: "Ovo je voda". Hrana je imala okus poput kruha, potpuno sam izgubio osjet.
- Ostao sam u trening-kampu tri tjedna i poštivao distanciranje prema ženi i djeci. Nikad nisam imao povišenu temperaturu pa mi nisu uzeli bris, ali prije deset dana krvni test potvrdio je da sam imao COVID-19. Imam antitijela, ali to ne znači da sam sad imun na virus.
Slike kamiona kako odvoze mrtva tijela u Bergamu preplavjele su svijet.
- Duboka je i dostojanstvena tuga u gradu. Osjeti se u zraku, svugdje, na ulici, u očima ljudi, u zatvorenim barovima i restoranima, u tišini člana moga stručnog stožera koji je izgubio oca. Proći će nekoliko godina dok istinski ne shvatimo što se dogodilo jer je ovdje bio centar tragedije. Svaki put kad mislim o tome čini mi se tako apsurdno: najveći trenutak sportske sreće podudarao se s dubinskim očajem u Bergamu.
Dio navijača Atalante ne želi da se prvenstvo nastavi, ali Gasperini nema dvojbe. Treba ići naprijed. Karavana starta 20. lipnja.
- Što neki vide kao nemoralno, drugi vide kao instinktivnu reakciju, održavanje na životu i reakciju na smrt. Atalanta može pomoći Bergamu da opet stane na noge poštujući svačiju bol i sažalijevanje. Proći će vremena prije nego što opet budemo gledali sretne scene na trgovima ili aerodromu, ali ljudi iz Bergama su žeravica ispod pepela. Opet će se polako izdići. Ova je momčad ostala povezana s patnjom Bergama, nitko od igrača nije napustio grad tijekom zatvaranja i predsatvljat će Bergamo na terenu - rekao je.