Ni puno stariji, pa ni puno bolji igrači od Marija Pašalića ne mogu se pohvaliti da su nastupali u nogometnim ligama Hrvatske, Španjolske, Francuske i Italije. A Mario se može pohvaliti i da je nastupao, i da je igrao važne uloge, ali i da je zabijao golove u sve četiri lige. I to do 21. rođendana. A pamti i sve debitantske golove.
- Kako ne bih pamtio. Prvi za Hajduk zabio sam u Zadru, a glavom sam zabio Cordobi u dresu Elchea. Za Monaco sam zabio u prvom nastupu, bilo je to u trećem pretkolu kvalifikacija za LP protiv Young Boysa, i sada Crotoneu u dresu Milana - spremno nabraja Pašalić, za koga nema dvojbe koji mu je gol najdraži.
Golovi Dinamu ostaju mi najdraži
- Nijedan od navedenih, najdraža su mi dva gola koja sam zabio Dinamu u dresu Hajduka. To je ipak nešto posebno. S tim se ne da ništa usporediti - rekao je Pašalić, koji se lijepo oslobodio obrane Crotonea, okrenuo se i pospremio loptu u gol, te otvorio vrata pobjedi Milana.
VIDEO: KAKO JE ZABIO PRVIJENAC
- Ispalo je lijepo, ali je bilo spontano. Osjetio sam da su mu ruke na meni, okrenuo sam se oko njega, oslobodio se i nije bilo teško zabiti. Ovo su nam tri vrlo važna boda, znali smo da će nam biti teško protiv njih, jer su čvrsti, igraju dobro i ne predaju se lako. Na koncu su ta tri boda najvažnija za vrh ljestvice - kaže nam Mario.
Milan je u godinama Mariovog odrastanja bio na vrhuncu moći, danas više nije jedna od najboljih momčadi u Europi, ali je na putu velikog povratka.
- Pamtim te dane, pamtim Ševčenka, Kaku..., finale protiv Liverpoola... Moj dvije godine stariji brat veliki je navijač Milana, pa sam i ja počeo s njim pratiti i navijati. Sanjao sam da ću nakon odlaska iz Hajduka jednoga dana zaigrati za veliki klub, i eto, ta mi se želja ostvarila. Trener forsira dosta mladih igrača, nadam se da je ovo začetak jednog novoga, moćnoga Milana, te da ću i ja biti dio te nove momčadi - nada se Pašalić, koji je neopterećen rivalstvima talijanskih klubova.
Moji se najviše pale na Inter i Juve
- Meni je svaka utakmica ista, svaki protivnik mi je jednako opasan, pogotovo sad kad smo pri vrhu, ali vidim da se moji suigrači i navijači najviše pale na Inter i Juventus.
Upravo je Juventus godinama neprikosnoven, a i ove godine je najozbiljniji kandidat za naslov prvaka.
- Dominiraju, ali i mi smo blizu. Dobili smo ih kući, nadam se da će utrka biti otvorena do samoga kraja.
Iako se isprva dolazak u Milano činio kako ostvarenje sna, Mario je dugo 'žuljao' klupu prije nego li je zadobio povjerenje trenera Vincenza Montelle. Ni tada, a ni danas ne smatra da je to bio neki poseban problem.
Čekao sam svoj trenutak
- Znao sam u kakav sam klub došao, a znao sam i da sam debelo kasnio. Došao sam pred sam kraj prijelaznog roka, kad je momčad već prošla pripreme i bila formirana, i normalno je da nisam mogao odmah zaigrati. Trenirao sam, strpljivo čekao priliku, malo po malo se dizao u formi, i kad sam ušao protiv Pescare, odahnuo sam, jer sam vidio da je sve u redu, da mogu ravnopravno igrati s ostalima - rekao je Mario.
Iako je isprva bio suzdržan, Montella je Pašaliću nedavno udijelio vrlo lijepi kompliment, kazavši kako je Mario kompletan igrač, koji može igrati na bilo kojoj poziciji u veznom redu.
- Kompliment godi, ali i obavezuje. Moram nastaviti dalje raditi i igrati, jer želim postati standardan.
Iako je postojao rezervni plan Chelsea, koji ga je mislio povući na zimu s posudbe zato što ne igra, danas o tome nitko niti ne razmišlja.
- Do ljeta sam u Milanu, nakon sezone ćemo sjesti i odlučiti što i kako dalje. Treba vidjeti što želi Chelsea, što želi Milan, na koncu i što želim ja... Vidjet ćemo, tek mi je 21 godina a prošao sam puno toga. I država, i jezika, i liga i suigrača... Zato bih i volio negdje potpisati na duže vrijeme, da znam gdje sam i da se ne moram seliti. U Italiji mi je lijepo, blizu sam kuće, ali u nogometu se nikad ne zna.
Cilj Milana je Liga prvaka.
- Zna se da zadnjih nekoliko godina nismo igrali Europu, tako da je prvi cilj izboriti povratak u međunarodnu konkurenciju. Ali kako dobro stojimo na ljestvici, vjerujem da ćemo konkurirati i za Ligu prvaka. Slijedi nam derbi s Romom, prva prilika za učvrstiti drugu poziciju - kaže nam Pašalić.
I moje će ime biti na dresu Hajduka
Da je ozljedu leđa koja ga je mučila sanirao mjesec dana ranije, danas bi možda bio u svlačionici Chelsea.
- A tko zna... Trebao sam na pripreme, bio sam na popisu igrača koji putuju, ali sam praktično sam odustao. Želio sam se pošteno zaliječiti, tek mi je 21 godina i nigdje ne žurim. Sada ispada da sam pogodio. Dobro sam se oporavio, više ne osjećam probleme i spreman sam za vrhunski nogomet.
Iako je rano za svođenje računa, Mario spremno kaže kako ne bi mijenjao ništa u svojoj karijeri.
Ponosan je na svaki trenutak, i svaki detalj. A posebno...
- Poseban ponos mi je što su me navijači Hajduka pozvali da snimim poruku za akciju ''Ili jesmo ili nismo'', kojom se prikupljaju sredstva za otkup dionica. Pogotovo sam ponosan na uspješnost akcije, te činjenicu da će se i moje ime naći na trećem dresu Hajduka za sljedeću sezonu.
"Reprezentacija? Od priče nema ništa"
A kad će se njegovo ime naći na popisu izbornika Ante Čačića, pitanje je na koje Mario ne može, ali niti ne želi davati odgovor.
- Do sada sam igrao za U-21 reprezentaciju, to je bilo primarno, vidjet ćemo što će biti ubuduće. Od priče nema ništa, budem li igrao i zabijao, neće biti problema, iako sam svjestan da hrvatska reprezentacija ima jako puno kvalitetnih igrača u veznom redu, koji standardno igraju u velikim klubovima.
Talijanska liga je zahtjevna, pogotovo za mlade igrače, puno se pažnje pridaje tehnici i taktici, no unatoč tome jako puno Hrvata je našlo svoje mjesto u njoj.
- Ha, stvarno nas ima puno. Skoro svaku utakmicu je razmjena dresova, ne ostane mi ništa za podijeliti prijateljima. Ali dobro je to za hrvatski nogomet, da nas ima što više u jednoj od top pet liga.
Mario je do sada nastupio u tri, no teško mu je izabrati i najbolju ligu, i najbolju zemlju za život.
- Svaka ima svoje prednosti i nedostatke. Inače ne volim milijunske gradove i gužvu, u Španjolskoj i Francuskoj sam živio na moru... Teško je izabrati.
A kad je hrana u pitanju, dileme nema.
Najbolje kuhaju moja mama i cura
- Ni španjolska, ni francuska, ni talijanska, najbolja je kuhinja moje mame i djevojke, tu nema dileme. A ni tata nije za podcijeniti, i on zna dobro kuhati - kaže Mario, koji u Milanu živi s djevojkom.
Tri godine su skupa, srednjoškolska ljubav...
- Ona mi je uz obitelj najveća potpora i najbolje me razumije. Skupa smo kad sam slobodan, skupa učimo i talijanski...
Skupa gledaju i Hajduk.
- Pratimo koliko možemo. Znate kako je, uđe ti to u krv, pratiš i patiš, proživljavaš sve kao da si još uvijek tamo. Ne da se to ni opisati ni objasniti riječima...