Dan prije izuzetno važne utakmice. Sastanak u svlačionici. Znam da moramo pobijediti, moram motivirati igrače, a onda slučajno u razgovoru shvatim da njih 20 u svlačionici nemaju zajedno 20 kuna u džepu. Pazite, ne jedan nego svi zajedno! I kako onda tim dečkima nešto prigovoriti?!
Ovo je samo jedna od anegdota o tome s čim se sve bori Igor Pamić u Istri 1961. Prije točno četiri godine prvi je put sjeo na klupu prvoligaša iz Pule i postao najdugovječniji trener HNL-a. Kad je 2011. stigao, klub je bio pretposljednji. Paminjo ih je spasio, a sljedeće dvije sezone završio je šesti, što je najveći klupski ligaški uspjeh. Uz to igrao je za klub povijesni polufinale Kupa... Triput je pobijedio Hajduk na Poljudu, dvaput je srušio Dinamo, Vahu i Zorana Mamića. S vrlo malim budžetom Pamić svake godine slaže novu momčad.
- Kakva je situacija? Pa eto takva da smo upravo doveli pojačanje, napadača koji prošle godine nije zabio niti gol - nasmijao nas je prošlo ljeto Paminjo i već tad je bilo jasno da Istru opet čeka teška borba za ostanak u Prvoj HNL.
Kroz ruke mu je u četiri godine prošlo više od sto igrača. Svega se, kaže, na Aldu Drosini nagledao.
- Ima igrača kojima jednostavno ne možeš probuditi mozak. Neće i gotovo. Što god im rekao, oni spavaju. Volio bih kao Mourinho mirno sjediti za vrijeme utakmice, ali za to bih trebao imati malo kvalitetniju robu od moje - rekao je Pamić, koji je velikih problema imao s Jôom i Henrijem Belleom.
- Oni specijalno. Vičeš, a ništa. Njih je nemoguće probuditi. E, to je ono što sam pričao, buđenje mozga. Ali Jô je sada dobar, sad sam mu kao drugi tata.
Kad je dolazio Hrvoje Milić, Pamić je rekao: “Igrat ćeš lijevog beka, bit ćeš najbolji u ligi na toj poziciji i, budi siguran, završit ćeš u repki.” Godinu kasnije Milić je dobio poziv.
- Ima još jedan, Vedran Jerković. Rekao sam mu: “Igraj stopera i budi siguran, doći ćeš do reprezentacije.” Nije htio. Vidio se samo na veznom. Sad igra veznog, ali u četvrtoj ili petoj njemačkoj ligi. Njega mi je žao.
Mnogi treneri u HNL-u, posebno oni u Dinamu, imali su česte probleme s izlascima igrača.
- Kod mene tog problema nema. Što da se bojim kad nemaju love. Išli bi oni da imaju. Ovako mogu jedino šetati uz more. Ma neka šetaju, još bolje.
Pamićev trademark je kapa šilterica, obično u klupskim bojama Istre. Skida je samo kad ide spavati i pod tušem.
- Počeo sam nositi šiltericu još kao igrač jer sam rano oćelavio, već s 21 godinom. Ljeti mi je bez nje toliko vruće da mi gori ćela, a zimi mi bez nje bude baš hladno - priča Pamić.
O presađivanju kose kao Rooney, kaže, nije razmišljao.
- Ma ako je Bog htio da budem ćelav, onda neka sam ćelav!
Dobri Div iz Žminja slavi, dakle, četiri godine na klupi Istre. Za usporedbu, Dinamo je od 2001. promijenio sedam, a Hajduk petoricu trenera.
Eh, da su njemu uvjeti kakve imaju u Maksimiru i na Poljudu.