Počelo je s vatrenima. Nadimak je odmah gotovo unisono prihvaćen i kako je bujala svjetska nogometna velesila, tako je i taj nadimak postao poznat i izvan domovine.
Nogometaši su 90-ih igrali tako nadahnuto, emotivno, očaravajuće, da su palili vatru u srcima svih Hrvata.
Siroti košarkaši nisu ni stigli dobiti nadimak koliko su se brzo ugasili i sišli s velike scene, medalje su za Hrvatsku nažalost osvajali samo od 1992. do 1995.
U vaterpolu je bitku između barakuda i dupina u šampionsko Rudićevo doba dobio nadimak barakude, jer te su ribe opake, za razliku od plahih dupina.
A onda je došla era rukometaša. Pakleni, kao pandan vatrenima, dobro se primilo. Onda su se Balić, Metličić i društvo na dočeku pojavili u kaubojskim šeširima i puf, eto nam kauboja!
Nekima se nije dopalo jer baš nema veze s Hrvatskom, ali dečkima nije smetalo. Pojavila se i ideja da rukometaši budu vilenjaci, jer im je himna na Svjetskom prvenstvu kojem smo 2009. bili domaćini bila Banova "Morska vila". Ipak nije prošlo.
Najveći pojedinci svojim su se uspjesima izborili da je dovoljno reći njihovo ime i svi znaju o kome je riječ. Dražen, Goran, Janica, Ivica, Blanka, Sandra...
Sad su hit u Hrvatskoj rukometašice. Pa kad su već rezultatom došle u rang najuspješnijih, jer uz odbojkašice 90-ih, jedina su hrvatska ženska reprezentacija u nekom ekipnom sportu koja je došla u polufinale velikog natjecanja, red je da i one imaju nadimak. Ono po čemu će ih se pamtiti.
Kaubojke? Paklene? Otpisane? Možda Barunice, prema izvođačima pjesme koju toliko vole "Neka pati koga smeta"? Ili Kraljice šoka, kako su nazvale i same sebe?
Predložite nam u komentarima, pišite, smišljajte..., a onda ćemo čuti i koji od prijedloga se djevojkama najviše dopada. Za par dana, kad se vrate kući, nadamo se s medaljom oko vrata...