Nije zbunjujuća ta opća radost s kojom je svijet, sklon i nesklon ovoj reprezentaciji, dočekao odluku regenta Fernanda Santosa da portugalskog nogometnog princa u utakmici osmine finala protiv Švicarske ostavi na klupi za rezervne igrače, među mlađarijom i pučanima nedostojnim prinčeve veličine. Ljudi rado zaviruju u bračne postelje kraljeva i careva, sudjeluju u njihovim privatnim životima, razvode ih i vjenčavaju, promatraju njihove procesije, mimohode i sprovode, zagledaju im se u lica: plaču li, imaju li bubuljicu, dlaku koja je za jutrošnjeg brijanja izbjegla britvi, muče li ih problemi sa žuči, osjetljivost na tešku hranu, jesu li alergični na penicilin, na polen breze i topole ili na pseću dlaku? I stalno love tu mogućnost usporedbe, kao da im je najveća utjeha kad otkriju da prinčeve i princeze more neke sitne brige ljudske trošnosti i prolaznosti, ali istovremeno nemaju baš nimalo srca za njih. Sudbina Marije Antoanete i danas zna zagrijati promrzla prosinačka srca sve svjetske sirotinje, naročito intelektualaca i ljevičara. Romanove se, pak, žali samo zato što su ih pogubili komunisti. Da su ubojice bili liberali, ekolozi i vegani, plesalo bi se danas i nad njihovim grobovima. Princezu Dianu spasila je njezina nesretna pogibija, a kralja Charlesa, tog vječnog princa od Walesa, koji je prinčevao duže i od samog Cristiana Ronalda, prvog Europljanina koji je zabio sto golova za reprezentaciju, i već skoro dvadeset godina predvodi Portugal, ne može spasiti ništa. Ustvari, njih obojicu ne može spasiti ništa. Građani, taj čopor plebsa koji je dohakao svakoj monarhiji, kao i svakoj plemenitosti duše, duha i tijela, zainteresirani su za život prinčeva, ali stvarni užitak nalaze tek u njihovoj smrti. Stvarnoj ili simboličnoj. Pa su se onda tako obradovali kada je regent melankoličnog pogleda, čovjek s licem ostarjelog baseta, jednom davno tek pouzdani klupski branič, bez ijednog nastupa za reprezentaciju, punim imenom Fernando Manuel Fernandes da Costa Santos - gle kako i pučani u Portugalu imaju pompozna imena! - na klupi za rezerve ostavio portugalskog i europskog nogometnog princa. Za njega, Cristiana Ronalda, korak je to od društvene smrti.