Joško Jeličić jedan je od onih ljudi koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Britak jezik, elokvencija, duhovitost i šarmantnost njegov je forte koji je oduševio sve nogometne fanatike. I ono što je najvažnije, nema milosti prema nikome. Jedan put je na "tapeti" Dinamo, drugi put Hajduk, pa Rijeka, Osijek... Nitko nije amnestiran. Od trenera, igrača pa do čelnika. I ono što je najbolje, nitko od trenera mu ništa ne zamjera. Sjedio je za stolom s Bjelicom, Nikolom Jurčevićem, Igorom Bišćanom, Tomom Rukavinom... Vidjevši nas, samo je mahnuo rukom.

- Eto me za minutu, pa ćemo sjesti.

I tako je počeo razgovor o svemu. 

- S većinom trenera sam u kontaktu, znaju da respektiram njihov rad. Prepoznali su da nikad nisam, i kad sam ih hvalio i kudio, imao osobni interes, niti želim biti trener. Nema kod mene zla, imam strahovito povjerenje u hrvatsku struku, želim da dođu do kontinuiteta i ponosan sam kad vidim da dobro rade. Pozivat ću naše trenere u emisije da gledatelji čuju njihova razmišljanja i ideje jer kod nas nemaju previše prostora. Toplak je bio u prošloj emisiji sjajan sugovornik, iz trenerskog spekta, odnosno prakse što recimo, Stipi i meni, nedostaje.

Naravno, prvo smo krenuli o penalu u Mravincama. Cijela država priča o tome, pa nas zanima kako je Joško to vidio. 

- Nisam vidio situaciju, ali ako je istina što kažu i pišu, logično je da svi oni koji prate nogomet osjećaju gađenje. Sport bi trebao stvarati upravo suprotne doživljaje i emociju. Isto tako,siguran sam da ni Dinamo, ni Bjelica, ni igrači nisu sretni s takvim epilogom već je to pogreška suca uzrokovana strahom kojeg je 'ćaća' utjerao od stoljeća sedmog, kao što sam siguran da su u ovom Dinamu zapuhali novi, pozitivniji vjetrovi i po tom sudačkom pitanju.

Dinamo ove sezone ne može zaustaviti baš nitko u Hrvatskoj

Može li ove godine netko u HNL-u zaustaviti Dinamo?

- Ma kakvi. Ne može nitko. Ima takvu širinu, kvalitetu, odličnog trenera, ima mir... Iznenadilo bi me da ne završe s dva trofeja i osjetnom bodovnom razlikom. Ali, isto tako, Dinamo igra osam utakmica zaredom u Zagrebu, to je nonsens, toga nema nigdje. Jasno je svakome da je to, blago rečeno, neodgovorno, čak i stavlja u jedan neravnopravan odnos sve ostale momčadi. Ne mislim samo o Dinamu, nego bilo tko da je u takvoj situaciji. No, to neće biti presudno, s obzirom na to da je Dinamo osjetno bolji.

Dobro, kad smo već krenuli od Dinama, onda ćemo i nastaviti. Zapravo, nismo ni trebali dodatna pitanja jer je Jela, britak kakav je, samo nastavio.

- Bjelica je samo posljedica, otkad nema ovoga u klubu (Zdravko Mamić nap. a.), svi se u klubu smiju, sjajna je atmosfera, nema stresa. Pa on da je ovdje, ušao bi u svlačionicu već nakon 1-1 protiv Rudeša i u dvije minute raz*ebe autoritet Bjelici. Nemam ništa protiv njega, samo komentiram način funkcioniranja. Bjelica ima pristup igračima, oni mu vjeruju, Zdravko to raz*ebe u dvije minute. Zamislite da dođe neki nezadovoljan igrač i požali mu se, a on kaže "Ja ću to riješiti". I igrom slučaja, netko se ozljedi i sad trener stavi toga i što će ovaj misliti? To su neviđeno bitne stvari. Dinamo je prodao četiri igrača za 30 milijuna eura, a nikad bolje nije izgledao kao momčad! Nikad!  Što vam još tu treba crtati? Sad imaš momčad! Pa ovaj je htio dovesti Sammira umjesto Majera, ej...

Kakav vam je ovaj Dinamo?

- Svi Dinamovi mladi igrači su naučeni igrati s loptom, nemaju puno prilika u mlađim kategorijama igrati bez lopte. Sad je 15 igrača koji znaju igrati bez lopte. Evo, Dilaver možda nije top stoper u organizaciji, ali taj se ne boji nikoga, viče i na svoje i na protivnike. Baš mi je pričao Bjelica da je Theophile sjajan momak, Kadzior vrlo karakteran... I kad je tako, onda i oni truliji ne mogu ništa. Sretan sam kad vidim takav Dinamo... Ljudi misle suprotno, ali ja volim Dinamo. Želim da mi je gušt kupiti kartu i gledati Dinamo, Hajduk, Rijeku, Osijek... Danas imate da ljudi u Splitu navijaju da Dinamo ispadne iz Europe, ovi u Zagrebu navijaju da Hajduk ispadne. Ja navijam za sve naše klubove u Europi, najveći sam navijač. Pa sve drugo je suludo.

Jela je jedan od onih koji ne štedi nikoga. Tako je i s Diamom u Europi, no ovaj put Dinamo je pregazio Fenerbahče i mnoge impresionirao. Je li i vas, odnosno, može li ovaj Dinamo konačno prezimiti u Europi?

- Dinamo je protiv Fenera izgledao poput europske momčadi, discipliniran, koncentriran s jasnom idejom reaktivnog nogometa, s visokom agresivnošću i okomitim izlascima. Uvijek sam govorio da isključivo želim gledati konkurentan Dinamo a na rezultat utječe i još faktora.U tom kontekstu prezimljavanje u Europi mi ništa ne znači, puno je važnije da ovaj Dinamo ima kvalitetu i, napokon, karakter, a to je dobio kroz 15 novih igrača i odličnog trenera slobodnih ruku. Onaj Dinamo iz prošle sezone, zbog kojeg sam ponudio okladu, ne bi prošao pretkolo Kutije šibica.

U redu, ali ima i onih koji pričaju da je Fener došao u Zagreb opušten, da mu je bilo važnije tursko prvenstvo...

- To je mentalitet onih koji uvijek traže nešto loše, a ne dobro. Boli me ku... s kakvom ekipom je izašao Fener, kao da inače imaju Messija i Ronalda. Važno je da je Dinamo bio sjajan ali treba ići korak po korak jer, primjerice, protiv Spartaka neće moći igrati reaktivan nogomet, odnosno čekati, jer ovi izlaze do centra jedino kad se pozdravljaju.

Pa ljudi sad prije prepoznaju Rilova, nego igrače Hajduka

A sad malo o Hajduku. Do dolaska Vulića Hajduk je izgledao jadno, vjerojatno nikad jadnije. Iznad kluba bili su sivi oblaci, tražio se krivac svugdje.

- To je posljedica svega onoga što se događa godinama.

Na jednoj strani je Igor Štimac, na drugoj Naš Hajduk. Jeste pratili tu svađu?

- Gadi mi se čitati ta prepucavanja, to mi se stvarno gadi. S jedne strane imamo situaciju da Igor većinu stvari koje artikulira je apsolutno u pravu, međutim mislim da se spušta na njihov nivo što je njemu nepotrebno. S druge strane imamo neke "no name" likove koji su došli do nekakvih pozicija o kojima se više priča nego o igračima Hajduka. Ljudi lakše prepoznavaju nekakvog Rilova nego veznog igrač Hajduka, ali moram i ovo reći... Neću reći da im se divim, ali zavidim tim ljudima. Znači, oni imaju 40.000 ovaca koji plaćaju članarine s kojima kupuju dionice kluba. Za to treba itekako i znanja i pameti. Malo sam ciničan jer me sve to boli, najvažniji je Hajduk, a on nije zaslužio da bude meta svih tih prepucavanja i svega ružnog. Rilov naziva Štimca neprijateljem?! Tko je on, tko mu je dao pravo da određuje prijatelje i neprijatelje kluba? 

Može li Hajduk potonuti još i dublje?

- Kako to mislite?

Pa, primjerice, da ostane bez Europe, što bi zaista bio debakl.

- I što onda? Što će se to senzacionalno dogoditi ako Hajduk ne odigra jedno ili dva pretkola i ispadne oko Velike Gospe? Hajduk kojeg ja pamtim, i kojeg želim, je onaj koji će osvojiti prvenstvo i trofej. Hoće li biti drugi, četvrti ili šesti, meni nije važno, osim što će kroz te dvije utakmice napuniti stadion, popuniti budžet. Ali gdje će taj budžet, koji se ne reinvestira na kvalitetan način? Puno je važnije da se promijeni struktura vođenja kluba, da se sportski segment da ljudima koji znaju i mogu...

Dobro, sad kad smo kod Hajduka, na redu je derbi. U posljednje dvije utakmice Hajduk je pod Vulićem zabio sedam golova, malo su prodisali. Može li ovaj Hajduk u subotu ugroziti Dinamo?

-  Novi trener uvijek donese drugačiji, jači podražaj, i na treningu i u svlačionici. Igrači krenu u stvaranje nove hijerarhije pa se odmah vidi i kvalitetniji pristup, ali da je problem u trenerima, ne bi Hajduk čekao trofej kao Didi i Gogo Godoa. Na tom valu Hajduk može ugroziti Dinamo u derbiju, pogotovo jer je mentalitet  ljudi dolje takav da bi ove tri pobjede opet generirale barem 20.000 gledatelja.

Dalić i sam zna da je pogriješio što je ostao

Reprezentacija nam je ostala bez Marija Mandžukića, Vedrana Ćorluke, Danijela Subašića. Je li vas iznenadio odlazak nekoga od ove trojice?

- Nije. Čudi me što Dalić i Modrić nisu otišli! No, kad ste najomiljenija osoba u državi, teško je otići. Realno ništa više od ovoga ne mogu napraviti, ali upravo zato im čestitam na hrabrosti i ljubavi, da sam na njihovom mjestu, ja bih otišao, povukao bih se...

Mislite li da Dalić žali što nije otišao?

- Dalić zna da je pogriješio, garantiram vam! Tim više je pokazao hrabrost i ljubav i napravit će sve da prebrodi ovu situaciju.

Dobro, Dalić kaže da već na sljedećem prvenstvu možemo ponoviti rezultat iz Rusije.

- Je, možda i ja mogu zamijeniti Garyja Linekera.

Mislite da ne možemo? 

- Gledajte, sad svi mislimo da možemo, to je problem. Nemojte zaboraviti kako je bilo u Rusiji, realno, mi nismo igrali ni blizu da bismo bili drugi na svijetu, ni blizu! Ja sam plakao, emocije su me preplavile, ali kad stavimo realno stvari, mi nismo igrom zaslužili biti drugi na svijetu. I to je istina. Mi sad mislimo da možemo biti prvaci Europe i tako razmišljaju navijači. Ja sam siguran dokle budemo živi da se neće ponoviti, daj Bože da se varam.

Vratimo se Mandžukiću, hrvatskom ratniku i jednom od najomiljenijih igrača. Dok je Mandžo bio u momčadi znali ste da on neće napustiti teren suhog dresa. Koliko će nam nedostajati?

- Mandžo ima svoj stil koji je specifičan, koji može egzistirati u određenim idejama igre. E, sad, ako nema Mandže, mora se tražiti novi model igre, da s onim igračima koje imaš nadomjestiš što je otišao Mandžo. Treba dovesti mlade igrače koji su gladni, motivirani.... Oni donesu novi pristup, tjera vas na konkurenciju, drugačije se ponašate na terenu...

Kalinić je napravio veliku glupost

Bilo bi dobro da je tu Nikola Kalinić, no nema ni njega. Zlatko Dalić rekao je da će ga pozvati ako se Nikola ispriča, no ovaj šuti kao zaliven. 

- Žao mi je Kale jer je napravio veliku glupost, nije prepoznao trenutak. Zlatko je bio vrlo jasan, on oprašta, ali na potezu je Kale, sve je do njega. Takav profil igrača nam treba, ali samo ako je u službi momčadi. U Rusiji je pokazao da nije bio dio te momčadi, ne znam sad razloge, možda su i privatne naravi. Jako mi je žao, ali Kale je na potezu, ako ne želi, Bože moj, ne treba ga moliti. Mi smo postali momčad, do rezultata u Rusiji smo došli kroz svlačionicu. Jer da odlučuje 11 najboljih igrača, onda bi uvijek bi jedan ili dva svjetska prvaka. Ovako, kad je dobra momčad onda izvuče jednog Pivarića pa on ne izgleda loše u Rusiji. Sad kad protiv Španjolske nemate momčad, jadni Piva ostane sam s Asensijom jedan na jedan. I što će?

Sad sam popularniji, nego kad sam bio igrač

U svojim komentarima i analizama ne štedite nikoga, je li vas ljudi znaju zaustaviti pa kritizirati ili pohvaliti?

- Nekad davno, u naše vrijeme, dok nije bilo interneta, također je bilo onih gnojnih, zločestih destruktivaca, koji isključivo pljuju i vrijeđaju, ali bi najčešće dobili kvalitetan odgovor - izgon iz kafića, a ponekad i nogu u guzicu. Danas su oni dočekali svojih pet minuta pa u mračnim kutevima svojih jazbina izbacuju gnoj po društvenim mrežama ili elektronskim medijima. Postali su si važan faktor, imaju osjećaj da na nešto utječu. Volim čuti kritike ljudi iz bilo kojeg segmenta društva i s njima često komuniciram, virtualno ili uživo.Ono što sam doživio za vrijeme i nakon Rusije, kao i sve moje kolege, bilo je veličanstveno, nedoživljeno i posebno... Stoga se i ovim putem zahvaljujem svima na podršci, toplim riječima i svakoj emociji koju su nam dali. NakonSP-a ljudi su mi na ulici čestitali sa suzama u očima, zahvaljuju na emocijama, što su njihova djeca, bake i djedovi uživali. Više sam se slikao sad nego kad sam igrao nogomet. Doživio sam popularnost koju nisam nikad u igračkoj karijeri i to mi je jedina satisfakcija.

Jeste kad razmišljali biti trener?

- Znam koliko ne znam i svjestan sam koja je razlika između mog i posla trenera. Biti trener puno je kompleksnije, teže, to je vođenje grupe, pojedinca... Njihov posao je teži nego moj, ali imate i dosta trenera koji ne znaju složiti rečenicu nakon utakmice. Prestar sam i zelen da bih se učio na nekome, a upravo bi tako morao početi. Morao bih se učiti, ne bih mogao početi s Dinamom. 

Vi ste sad u jednoj novoj ulozi, više niste sukomentator već voditelj. I ono što ljudi najviše žale jest da više ne možete sami sebi postavljati pitanja. 

- Zapravo to je ono što moram resetirati u glavi, sad sam u bitno drugačijoj ulozi, moram voditi emisiju, ali ne želim izgubiti sebe... Želim biti kritičan, ali isto tako prepustiti Stipi većinu. Znate, nije lako pobijediti sebe. Bez lažne skromnosti znam da sam u sukomentatorskom dijelu napravio puno, ali ovo je druga uloga, gdje se učim poslu. Više neću raditi HNL, više neće biti kritiziranja, HNS-a... Ali, ja nisam klasični voditelj niti ću biti. Želja mi je biti nešto između. Gledajte, ja sam se skinuo u čarape kad je trebalo, to nije problem, ja sam to što jesam, hoće li me netko voljeti, savršeno mi je svejedno.

Nećete nas valjda ostaviti bez prepoznatljivih komentara?

- Ma kakvi, imat ćete materijala sa mnom i Stipom sigurno. Nećemo više komentirati HNS, reprezentaciju i HNL, a to je ono što su ljudi s najvećom radošću dočekivali jer je velika većina mislila isto, ali su se bojali reći...

I to je najveća Jelina pobjeda. Ono što mnogi misle, on kaže. U svom, kako ga već zovemo, Jelinom stilu. Svidjelo se vama ili ne. Tako će i biti nakon ovog razgovora.