Kapetan je najavio kako će nakon ovog natjecanja zaključiti reprezentativnu karijeru, no svi se nadaju da će se, nakon što uzme drugo svjetsko zlato, ipak predomisliti. Jer reprezentacija je bez njega nezamisliva. Pero je u sve uspjehe ove generacije ugradio velik dio sebe. Nikad se nije štedio, često je igrao ozlijeđen. S utakmica nosi brojne ožiljke, koji će ga podsjećati na rukometne grubosti, no nikad se nije predavao, uvijek je bio vođa reprezentacije na terenu i izvan njega.
- Počinjući igrati rukomet, nisam niti sanjao da ću imati takvu karijeru - kaže 32-godišnji Petar Metličić, koji je nakon Splita i Metkovića igrao u španjolskom Ademar Leonu, a danas je jedan od glavnih oslonaca Ciudad Reala, s kojim je osvojio i dva naslova europskoga klupskog prvaka. No Petar Metličić je uvijek ispred karijere stavljao obitelj, suprugu Katju, sinove Juru i Roka te roditelje, majku Anku i oca Juricu, koji su gluhi.
- Obitelj mi je važnija od rukometa, pogotovo sada, nakon što sam osigurao egzistenciju. Zato mi teško pada razdvojenost od supruge i djece, koji su u Splitu jer je Jure krenuo u školu. Što se roditelja tiče, ni ja niti sestra Slavica nismo se osjetili uskraćeni. Mama i tata dobro govore jer su rođeni zdravi, a sluh su izgubili nesretnim slučajem - pojasnio je Pero, kojem je ostala još godina i pol ugovora sa Ciudadom. Potom se vraća u domovinu.

AKADEMIJA BALIĆ-METLIČIĆ
Nakon karijere posvetit ću se radu u našoj akademiji u Splitu, pokušat ću djeci prenijeti rukometno znanje, pokazati im štosove, kaže Metličić o životu nakon rukometa.

ZLATNA OLIMPIJSKA MEDALJA NA NOZI
Najveća ekstravagancija koju sam napravio je tetovaža zlatne olimpijske medalje iz Atene 2004. godine na listu noge, priznao je skromni kapetan Petar Metličić.

VOLI POVIJESNE SPEKTAKLE
Kapetan se opušta gledajući filmove. Voli povijesne spektakle, a horore ne može gledati. U razgovoru za tjednik Glorija priznao je kako intenzivno razmišlja o kupnji broda kako bi sa suprugom i djecom ljeti mogao krstariti Jadranom