Zašto je Stipe suspendiran? Ponašao se neprimjereno tijekom prve utakmice, vjerojatno je bio nezadovoljan što ne igra, ali ne odlučuje on kad će igrati. Reda u ovoj reprezentaciji mora biti!
Rekao je to Lino Červar objašnjavajući tjeranje Mandalinića na tribinu prije druge utakmice sa Švedskom. I ne bi to bilo ništa čudno da se ne radi o - rukometnoj reprezentaciji Hrvatske. Jer, ako je negdje atmosfera uvijek bila opuštena, obiteljska, ponekad čak i izvan nekih uobičajenih normi, onda je to upravo ova reprezentacija. Dugo je to funkcioniralo savršeno, sve dok su dečki to opravdavali na terenu. No, posljednji ne baš uvjerljivi rezultati, smjena generacije, pa čak i vodstva reprezentacije koja nam je donijela toliko veselja prijašnjih godina, doveli su i do nužne promjene pravila ponašanja.
Ono što je Stipe u Eskilstuni napravio, a prema pisanju SN-a, navodno mu je pobjegla koja ružna riječ prema jednom od trenera, nekad je bilo sasvim uobičajeno. No ovo je neka nova Hrvatska. Redizajna momčadi primio se iskusni Červar, postavio stroga pravila i tko ih se neće držati - doviđenja! Suspenzijom su i Červar, i Dominiković, i Bašić, i čelništvo saveza jasno pokazali da će i Stipe i svi ostali morati odigrati još puno utakmica, zabiti još jako puno golova, proliti litre znoja na treninzima da bi zaslužili pravo da im se oprosti i poneka nepodopština kao što se to vjerojatno opraštalo Ćavaru, Goluži, Dominikoviću, Džombi, Baliću, pa i Čupiću, Horvatu, Voriju ili Duvnjaku...
Nije to bilo ništa strašno, ali...
Ne, nije Stipe napravio ništa strašno, ništa neviđeno u bilo kojoj momčadi, no kao što bi to rekao bilo koji trener, on je tu da igra, ne da odlučuje tko će, kako i kada igrati.
- Ne bih ja od toga radio velik slučaj. Stipe se ispričao, žao mu je i to je to. Mogu razumjeti želju igrača, mogu razumjeti i frustraciju, ali bilo kakvo ponašanje izvan pravila neću više tolerirati. I još nešto, Stipe nije suspendiran na dulje, već samo za ovu utakmicu - jasno je poručio izbornik za kojeg je 'slučaj Mandalinić, ako to uopće možemo tako nazvati završena priča.
Mate, golman po ukusu velikog Baška...
A priča koja se tek otvara i koja je dolaskom iskusnog Mirka Bašića u stožer dobila dimenziju više, je ona golmanska. Rukometna sila kakva je Hrvatska uvijek je imala sjajne golmane, u posljednje vrijeme su se tu negdje oko reprezentacije vrtjeli Alilović, Stevanović, Ivić, Pešić... No nitko od njih nikako nije uspio zacementirati status prvog golmana i nakon svakog se 'razočaravajućeg' prvenstva udaralo najviše upravo po golmanima.
Sad se posla izbora golmana primio majstor zanata Bašić i odmah poručio da će u Švedskoj najprije promotriti situaciju, a tek onda detaljno reći svoje mišljenje izborniku. A imao je priliku vidjeti iskusni dvojac, golmane koje u reprezentaciji nismo puno gledali, Marina Šegu i Mate Šunjića. Marin je bio sjajan u prvoj utakmici, Mate oduševio u drugoj s devet obrana, među njima i onom u posljednjim sekundama kojom nam je sačuvao pobjedu za veselje kakvo dugo nismo vidjeli na klupi Kauboja.
U situaciji kad se Alilović oprostio, Ivić se muči s ozljedama, Stevanović je otišao u klub koji nije na vrhunskoj razini, a Pešićeva forma nije stabilna, Červar i Bašić dobili su novo ime - Mate Šunjić. I dok je Šego, rekli bismo, provjerena klasa i čovjek od kojeg uvijek možemo očekivati dobre stvari, Mate godinama nije bio ni blizu reprezentacije.
Ima 31 godinu, brani u Rumunjskoj, brani dobro i čini se da je upravo ono što Bašić želi u reprezentaciji. Golmana koji razmišlja, golmana koji neće napamet letjeti kao avion po šestercu. Izrazito je smiren, odmjeren, a kad tome dodate da je 2010. postao i magistar matematičkih znanosti na PMF-u u Zagrebu, jasno vam je da je Červar u Švedskoj dobio još jednog pouzdanog igrača za kasnija okupljanja.
Vranković, Kozina, Pavlović, Jaganjac...
Ne bi bilo pošteno među dobitnicima švedske pustolovine ne spomenuti još ponekog igrača. To je svakako Krešimir Kozina koji je obje utakmice odigrao na zavidnoj razini. Jakov Vranković mogao bi zabrinuti sve koji pucaju na mjesto desnog vanjskog jer u drugoj utakmici pokazao je upravo ono što Lino traži. Bio je borben, hrabar, kvalitetan u oba smjera i najavio da će puhati za vratom Stepančiću. Domagoj Pavlović samo je potvrdio ono što posljednjih godina svi očekujemo od njega, Jaganjcu treba upravo ovakvih utakmica da velikim korakom zakorači u seniorsko društvo, Božić-Pavletić nije nas razočarao, Marić se isprofilirao kao jedan od vođa reprezentacije...
Put u Švedsku, dakle, dao nam je neke odgovore, pokazao što bismo mogli očekivati u godinama koje dolaze, otkrio kojim putem Lino namjerava ići i naučio da s ovom novom Hrvatskom moramo imati puno strpljenja da bismo dobili ono što svi želimo, a to je malo više 'mate' i manje 'stipe'...