Dok se njegov sin Nikola sa suigračima poigravao s nemoćnim Slovacima, u 600 kilometara udaljenom Splitu Joško Vlašić mirno je i spokojno sjedio pred TV ekranom i uživao. Napokon se dogodilo, napokon je njegov sin zaigrao na poziciji koju Joško priželjkuje od početaka njegove karijere, kao centralni vezni s dva vrhunska igrača iza sebe.

Nije bilo razgovora u kojem Joško ne bi spomenuo tu svoju želju, tu ideju koja mu se motala po glavi. I ono što je on duboko negdje u sebi osjećao i vidio, vidjeli su u Trnavi i svi ostali. Nikola je odigrao sjajnu utakmicu, bio je jedan od junaka vrijedne pobjede te potvrdio da je njegov otac, kao i toliko puta do sada, bio u pravu. 

- Drago mi je da je izbornik Dalić vidio Nikolinu kvalitetu te na kojoj mu poziciji može dati najviše. Eto, i vi ste svjedok koliko puta smo o tome pričali, pa čak i prije SP u Rusiji, a pogotovo nakon njega, da bih volio vidjeti Nikolu u toj ulozi barem jednom - prisjetio se Joško Vlašić i nastavio u jednom dahu: 

- Nikola je oduvijek imao naviku ulaziti u međuprostor, volio je to, samo nije imao suigrače superklase koji znaju dati kvalitetnu loptu. Ili to nisu vidjeli, ili nisu mogli dati pravu loptu pod opterećenjem. Brozović i pogotovo Modrić to znaju i mogu, i na svaki Nikolin ulazak u međuprostor stizala je kvalitetna lopta, a kad Nikola dobije tako kvalitetnu loptu u zadnjoj trećini terena, s dva kvalitetna krila i pravom špicom, to je neobranjivo. Sinoć su zabili četiri, a mogli su bez problema i deset. 

Jedan od rijetkih koji je to vidio, kaže Vlašić, bio je izbornik U-21 reprezentacije Nenad Gračan.

- Koristim prigodu da mu se zahvalim jer je odmah shvatio kakav je Nikola igrač i dao mu priliku i povjerenje čak i kad stvari nisu izgledale tako dobro. Njegova izjava da Nikola ne mora ni zabijati ni asistirati da bi stvarao prednost za svoju momčad govori sve, i siguran sam da je i on danas ponosan na Nikolu.

Iako je ovo i za njega bila velika satisfakcija, Joško sada ne želi likovati i nabijati nekome na nos ranije propuste. 

- Neke stvari su se mogle i morale po mom mišljenju dogoditi i ranije, ali ruku na srce i Nikola je svaki dan bolji igrač nego što je bio dan prije. Veći je profesionalac, spoznaje neke stvari, radi na sebi... Nadam se da ćemo još dugo uživati u ovakvim predstavama. 

Nije tajna da je Nikola od prvoga dana od kad je krenuo u sport projekt svog oca, koji i danas ima vrlo važnu ulogu u njegovom trenažnom procesu.  

- Nema smisla govoriti koliko sam pomogao, ali recimo barem da nisam odmogao, ha, ha, ha... Neki će i danas u prvi plan staviti njegove fizičke karakteristike, ali ja sam i dalje uvjeren da je talent njegova najveća vrijednost, pogotovo njegovo razumijevanje nogometne igre. Vjerujem da ćemo mi još uživati u njegovoj igri, ovo je samo vrh ledene sante, puno se toga još krije ispod površine. Na radost svih nas. 

Azerbajdžan bi ova Hrvatska trebala riješiti bez problema, a onda će uslijediti spektakl na Poljudu.

- Mađarska nam je ostala dužna, nadam se da ćemo im na Poljudu uzvratiti, naravno, s Nikolom kao starterom, na istoj ovoj poziciji. Ova momčad svakome može uvaliti pet - šest komada, pa ako i primi dva, opet je to uvjerljiva pobjeda. Možda se neki neće složiti, ali ja to tako vidim. 

Noć nakon pobjede bila je duga i besana, zaspao je Joško tek pred zoru. 

- Bila je to posebna večer za cijelu našu obitelj, nisam mogao zaspati sve dok se se emocije nisu slegle. Ne možeš ostati hladan na sve skupa, na veliku pobjedu, na prvi gol, sve je to jedna velika satisfakcija. Ja sam svjesno sudjelovao od početka tog puta, put koji smo prošli bio je nevjerojatan i bio sam svjestan da se u konačnici sve ovo nije ni moralo dogoditi. Ali lijepo je saznanje da je to bio pravi put i da idemo prema cilju. 

Kada je prije godinu dana Nikola posuđen iz Evertona u ruski CSKA, mnogi su na prvu promislili kako je to korak unatrag za mladog hrvatskog reprezentativca, korak nakon kojeg njegova karijera više neće ići uzlaznom putanjom. Bilo je bezbroj takvih primjera, no Nikola nije bio poput ostalih, poput većine.

Oduvijek je krčio svoj put, išao prema naprijed, pa je tako napravio i prošle sezone. Objeručke je prihvatio priliku koju je dobio u CSKA, sjajnim nastupima u ruskom prvenstvu i Ligi prvaka nametnuo se za jednoga od vođa mlade momčadi, tako da nije bilo iznenađenje što su Rusi, na užas navijača Evertona, ljetos aktivirali klauzulu i otkupili njegov ugovor za 15 milijuna eura.

I ne samo to, nego su se dodatno zaštitili klauzulom po kojoj Nikola ne može otići iz ruske metropole sve dok neki klub ne isplati za njega 35 milijuna eura! I pogodili.

Mnogi mladi igrači su nestrpljivi, jedva čekaju uzeti ono što misle da im pripada, no Nikola se nije gurao, štoviše, nije bio zadovoljan odnosom javnosti prema reprezentaciji nakon poraza od Mađarske.

- Ne sviđa mi se što se secira igra, traže krivci i napadaju pojedini igrači, po mom mišljenju jedan igrač ne može dobiti utakmicu, pa ni Messi, nogomet je kolektivni sport i svi s krivi za poraze i zaslužni za pobjede...

Iako nije krio da se vidi u startnoj postavi, o suigračima je uvijek govorio biranim riječima. 

- Uvijek težim boljem i višem, svjestan sam da je konkurencija jaka, da u veznom redu Hrvatske igraju svjetske klase, ali neće oni igrati još dugo, čeka nas smjena generacija, i ne krijem da vidim svoje mjesto u standardnoj postavi. Želim igrati i osjetiti to zajedništvo i ponos koji su doživjeli stariji igrači nakon Rusije.

Sjajnom predstavom u Trnavi to je i potvrdio. S njim i Brekalom Dalićeva momčad je dobila toliko potrebnu injekciju svježe krvi koja bi trebala biti garancija da se neće ponoviti ''prokletstvo okruglih godina'' 2000. i 2010., nego da će se Hrvatska plasirati na Euro 2020. godine.