Ovo je definitivno prokletstvo, nemam druge riječi. Ispali su na neobjašnjiv način, ali nikome se u klubu ne smije ništa prigovoriti. To je jednostavno pegula. Da ćemo žaliti, hoćemo, i to jako dugo. Nadali smo se prolasku, baš sam vjerovao.
Napokon smo dočekali da je Dinamo konkurentan u Ligi prvaka. Ovi dečki i ovaj trener podigli su toliko visoko letvicu da su u posljednje dvije sezone u Europi napravili sjajne rezultate. Prvo u Europskoj ligi, a ove godine i u Ligi prvaka. Nikoga nisu prodavali, što je jasan znak da su u Europu ušli izuzetno ambiciozno, da su htjeli pod svaku cijenu napraviti odličan rezultat.
Zaslužili su veliki pljesak za sve što su napravili, a to su prepoznali i gledatelji i navijači u Maksimiru. Dinamo je zaslužio biti u proljeću u Europi, ali samo nekakvo prokletstvo ga je izbacilo. I ono što mnogi nisu odmah shvatili, a to je da ćemo sljedeće sezone izgubiti petog predstavnika u Europi, što je udarac za hrvatski nogomet.
Zbog Dinama jako žalim, ali ne zbog Cityja, nego zbog utakmice protiv Šahtara. Dinamo je sjajno iskoristio nonšalanciju i bezobrazluk Atalante, koja je u prvom kolu u Maksimir stigla bahato, očekujući da će se prošetati s pola snage. Onda je protiv Šahtara imao sve u rukama, 3-1 u sudačkoj nadoknadi. Šteta, tu je prokockano proljeće.
Dinamo je mogao uzeti šest bodova, no uzeo je dva. Ne zamjeram nikome, Bjelica i igrači su napravili sve kako treba, ali tu se pojavilo ono Dinamovo prokletstvo. E, sad, mnogi su očekivali da bi Dinamu mogao pomoći Šahtar, no ja nisam. Atalanta je bolja momčad od Šahtara i baš sam uoči utakmice u krugu prijatelja rekao da će Atalanta sigurno pobijediti u Harkivu. Malu, ali malu nadu, dobio sam kad sam vidio da će Atalanta igrati bez prva dva stopera, da neće biti Zapate, Iličića...
Ali, uzalud jer Atalanta je takva momčad koja može svakome zabiti dva, tri gola. I nadam se da se nitko neće naljutiti, ali da Dinamo opet igra s Atalantom u Maksimiru teško bi se ponovila onakva utakmica. Atalanta je bolja momčad, to se pokazalo, za Manchester City smo znali da je bolji od nas i šansa je bila Šahtar.
Bjelica je sve sjajno posložio, u Harkivu su odigrali sjajno, u Maksimiru su imali sve u svojim rukama... Dinamo je morao pobijediti Šahtar u Maksimiru i tu bi sve bilo riješeno. Ali, ne uzimam nikome za zlo, još jednom skidam kapu svima u klubu jer su napravili sjajan posao. A da ću žaliti zbog one utakmice protiv Šahtara, hoću. Ma, to je prokletstvo, ne znam kako bih drugačije nazvao...