Neočekivano je počelo, ali tek je počelo, ustvrdila je naša proslavljena rukometašica, danas direktorica Lokomotive, Klaudija Klikovac Bubalo nakon remija rukometaša s Japanom 29-29.
Gostujući u studiju 24sata, Klaudija je analizirala:
- Nismo uspjeli podići razinu obrane, iako smo u drugom poluvremenu spustili broj primljenih golova sa 17 na 12, ali više zaslugama Pešića, koji je skinuo par teških lopti, nego što je obrana odradila. Sve se utakmice dobivaju u obrani, danas su glavni igrači imali loš postotak šuta, ali razina igre u obrani bila je ključna. Možda su dečki pogriješili što su previše duboko igrali jer Japanci nemaju šut iz vana nego više idu 1 na 1. U svakom slučaju, ovo djeluje obeshrabrujuće, cijela igra bila je dosta pogubljena, ne očekujemo to od naših dečki. Prva je utakmica, ali razina protivnika nije ta.
Ni Angola i Katar nisu na našoj razini.
- Ali ako mi ne budemo pravi, prije svega ne podignemo nivo obrane, a onda je i golman bolji, može opet biti problema. A kad curi u obrani, i napad je nervozan. Cijelo smo vrijeme stizali rezultat i nikako preokrenuti. Šokantno je 17 primljenih golova u poluvremenu, a mi smo momčad koju krasi obrana. Bila je to početna nervoza, uvijek je teška prva utakmica, bez obzira na protivnika i što je Japan autsajder. I na SP-u 2003. su krenuli porazom.
Je li bio problem u pripremi utakmice, podcjenjivanju?
- Poznavajući Červara i stožer i dečke, nije problem bila priprema, nije bio podcjenjivački 'lako ćemo' nego su prve utakmice uvijek teške, malo znaš o suparniku, nova sredina, uvjeti drugačiji, nema publike... Japan je odigrao fenomenalno, a mi nervozno u šutu, dodavanjima, preuzeli smo njihov stil, ponese te pa uđeš u mlin protivnika, dogodi se. Martinović je ušao odlično, Marić isto, a od najiskusnijih poput Duvnjaka i Cindrića u prvom sam poluvremenu više očekivala. Djeluju svi skupa... smiješno je reći pod dojmom, ali podlegli su atmosferi prve utakmice. Kad smo osvojili 2003. Argentina nas je oderala, a poslije sve išlo OK.
Gdje su nam kontre?
Kako je moguće da toliko vrhunski i iskusni igrači podlegnu pritisku prve utakmice?
- Ti igrači imaju toliko jakih utakmica da znaju što trebaju, ali to je sport, ne ide uvijek kako si zamislio. Koliko god si bolji. Japan je odigrao fenomenalno, i taktički i obrana i golman i kontra... A nama je sve to falilo. Štrlek je na početku imao jednu kontru i Čupić na kraju, sve skupa smo možda imali tri kontre..
I onda se vratila na obranu:
- Previše smo stajali široko, ostavljali igrača dva metra s jedne i dva s druge strane, nismo spajali obranu. Uvijek se u igri kockaš, stisneš sredinu i pustiš kut, a nama je curilo sa svim strana zbog slabe bočne pokretljivosti. Stil igre i sposobnosti Japanaca su 1 na 1 i ja bih spustila obranu jer imamo velike, visoke igrače, a Japanci su možda dva gola zabili s poludistance, sve ostalo bile su izrađene akcije na šest metara.
Koji je igrač posebno zakazao?
- Ne mogu reći pojedinačno, rukomet je kolektivan sport, svatko mora dati doprinos. Ali bez nekih u obrani ne možete. Evo, imamo četiri pivota, a Musa, koji je stup obrane, nije puno igrao. Možda je zdravstveni problem ili ozljeda, ali Musa je naš ključni igrač u obrani.
Ovo će ih samo mobilizirati
Martinović je napadački bio raspoložen, a u drugom poluvremenu se nije naigrao.
- Čupić je skoro cijelo drugo poluvrijeme bio vanjski. On to može, snalazi se, brzinom parira dobro jer Japanci nisu visoki, to je bila ideja izbornika, ali falio nam je šut iz vana. Duvnjak je bio na razini tek u zadnjih 15 minuta i osim Martinovića, vanjskim je igračima postotak šuta bio jako loš.
Kako treba reagirati u takvim situacijama kad kola idu nizbrdo? Igrati svoju igru i čekati ili isprovocirati neki šok, možda crveni karton?
- Nisam za metode šokova, time samo napraviš dugoročniju štetu. Dečki su se borili, htijenje i volja bili su ogromni, ali nikako nisu uspjeli povezati deset minuta dobre igre u oba smjera, ušli smo u mlin brzine japanske igre i natrčavali se, time i dosta lopti bacili "u bunar", krivo dodali, izgubili neke lopte..., nismo imali smirenost u napadu. Nismo mogli povezati dvije obrane i dva napada da okrenemo utakmicu i na kraju smo sretni bodom.
Koliki je ovo udarac na samopouzdanje?
- Dečki imaju puno iskustva i ovo ih može samo mobilizirati. Dobro da se dogodilo na početku, da budemo svjesni da svi igraju i da je Hrvatska svima izazov, imamo rejting takav da suparnici daju iznad svojih mogućnosti kad igraju protiv nas. Svi će imati takav motiv, pogotovo ovi egzotični suparnici.
Nije lako igrati s tim pritiskom
Treba li im sada psiholog?
- Ja jesam za to, mi u klubu radimo s profesoricom Barić, kao i vaterpolisti, ali u tako kratkom roku ne može se ništa, treba dulje raditi s njima.
- Skupina izgleda lako, puno je utakmica, prvi put je ovako veliko SP, ali bit će vremena da sve sjedne. Problem je što se bodovi prenose, ali dečki se znaju nositi s pritiskom, a sad će tako biti i djevojkama, očekivanja od SP-a u prosincu će biti sasvim drugačija. Nikad više neće otići na veliko natjecanje onako tiho i morat će se naučiti nositi s tim pritiskom. A nije jednostavno igrati s tim, no dečki su naučeni i trebalo bi ih samo mobilizirati.
Možete li usporediti Červara i Šoštarića, što bi izbornik rukometašica napravio u ovakvoj situaciji?
- Šoštarić je rekao da je lakše trenirati muškarce, a ljepše žene. Psihologija je drugačija, dečki će u svlačionici između sebe riješiti što nije valjalo, a izbornik i stožer dođu sa strane, a kod cura izbornik drži taj dio. Červar nema koga uvjeravati koliko vrijede i pojedinačno i kao kolektiv. Ovo je bio samo loš dan, događa se.
Cure stalno šalju poruke
Dobro, koliko ih daleko vidite?
- Vidim ih pri kraju, oko polufinala. Ali važan je faktor sreće, bez toga nema ničega. Kvaliteta nije sporna, ali taj koračić do vrhunskog rezultata ovisi o sreći.
Kako na Angolu?
- Bolje nego na Japan! Naši će ih vidjeti u utakmici protiv Katara pa će biti lakše, možemo se bolje pripremiti.
Hoće li rukometašice motivirati "kauboje" kakvom porukom?
- Šalju cure stalno podršku, i video i poruke dečkima. Ne poznaju se puno, možda naše iz Lokomotive neke dečke iz PPD-a, ali stalno se bodre. I gledamo zajedno u klubu utakmice kad su velika natjecanja, ali sad ništa od toga zbog epidemioloških mjera.