Real gubi ili vodi, izraz njegova lica uvijek je isti. Ruke duboko u džepovima, svaku utakmicu vidjet ćete ga pored aut linije, a da je pod stresom, prepoznate po desnoj podignutoj obrvi.
Legendarni Carlo Ancelotti uvijek je hladan kao led, drži emocije u sebi i sjajno se nosi s pritiskom. Mora biti miran, koliko god stresno bilo, a na klupi Reala poprilično je stresno. No, vjerujte da i u njemu vrije.
Real Madrid prošle je sezone osvojio Ligu prvaka i to nikad težim putem. U osmini finala izbacili su PSG, u četvrtfinalu Chelsea, u polufinalu Manchester City, da bi se trofeja domogli protiv Liverpoola. U svakoj utakmici 'kraljevi' su bili u podređenom položaju, bili bi pred ispadanjem, a onda bi se upalio taj nevjerojatni inat i prkos koji su ih vodili do naslova Lige prvaka.
Godinu dana nakon senzacionalnog pohoda, na društvenim mrežama procurila je snimka talijanskog trenera iz svlačionice nakon pobjede protiv Chelseaja. Madriđani su u prvoj utakmici slavili 3-1, Real je praktički imao polufinalnu kartu u džepu, no na Santiago Bernabeuu sve je krenulo naopako. Londončani su vodili velikih 3-0, bili su pred senzacijom, ali Real je opet preživio. Rodrygo je smanjio na 3-1, a u produžecima je Benzema zabio za prolazak u polufinale.
- Mrtav sam, mrtav sam... Ako večeras ne umrem, bit ću besmrtan - rekao je Ancelotti nakon trijumfa.
Iscrpljen i umoran, na rubu suza, emotivno ispražnjen, ali sretan i ponosan. U izdanju kakvom ga rijetko viđamo. Za voditi jedan klub poput Reala morate imati nogomet u malom prstu, poprilične živce jer ne može svatko preživjeti ovakve drame, ali i bezgranično povjerenje i autoritet među igračima. Kada igrači u njegovim očima vide tu mirnoću i vjeru, kako da i oni ne vjeruju i bore se do posljednje sekunde? Zato je Real jedan od najvećih klubova na svijetu, a Don Carlo jedan od najvećih ikad koji je sjedio na trenerskoj klupi.