Na ovo Svjetsko prvenstvo smo išli bez očekivanja pa mi je zbog toga ovaj rezultat, ova medalja nekako možda i najdraža od svih koje sam osvojio, ponosan je paraplivač Dino Sinovčić na srebrnu medalju sa Svjetskog prvenstva u Manchesteru.
POGLEDAJTE VIDEO:
Bio je drugi najbrži paraplivač na svijetu na 100 metara leđno, iako se samo dva mjeseca prije prvenstva teško ozlijedio.
- Ozljeda nas je dosta poremetila dva mjeseca prije prvenstva, ali smo se uspjeli maksimalno spremiti u toj situaciji da možemo biti konkurentni za sam svjetski vrh - govori nam Dino kojem je početkom svibnja pukao prsni mišić.
- Kako imam dosta ozljeda, nisam to ozbiljno shvaćao, mislio sam da će proći kao i sve do sada. Međutim, baš i nije prolazilo pa smo napravili ultrazvuk na kojem se vidjela ruptura, odnosno puknuće od 2 cm, pa smo tek onda krenuli s rehabilitacijom. Možda sam tu sam kriv, trebao sam odmah reagirati, a ne čekati dva tjedna da krenem s oporavkom - iskren je Dino.
Ipak, i s ozljedom, medalja nije izostala.
Zbog ozljede je kroz svibanj jako malo trenirao, ali kako je vrijeme odmicalo, bio je sve spremniji.
- Kroz svibanj smo možda odradili tri treninga tjedno. Lipanj smo proveli samo u teretani, bez mnogo treninga u bazenu, a onda smo u srpnju spojili tri tjedna u komadu bazen svaki dan ujutro i popodne pa sam zbog toga uspio donekle ući u formu za SP - objašnjava nam Dino, koji, kada nije ozlijeđen, trenira dva do tri puta dnevno.
Realna očekivanja
- Znao sam da nisam dovoljno spreman jer znam koliko mi je potrebno za osvojiti medalju na svjetskom prvenstvu i biti u samom vrhu. Upravo zbog toga nisam imao toliko velika očekivanja od ovog prvenstva. Jer jednostavno znam koliko mi je treninga potrebno za ostvariti vrhunski rezultat. Zato smo i rekli da idemo u ovom stanju pokušati napraviti najbolje, a tako je i bilo - zadovoljan nam govori Dino.
Kaže kako misli da se sve dobro poklopilo: i njegov vrlo dobar dan i vjerojatno lošiji dan konkurencije.
- Realno sam očekivao peto mjesto. U jutarnjim kvalifikacijama sam tempirao formu za popodnevno finale jer sam znao da će mi biti problem u ovakvom stanju odraditi dvije jake utrke. Ali popodne sam očekivao od konkurencije da budu ispred mene u samoj utrci jer sam znao da ih ne mogu pratiti - objašnjava nam.
- Moja taktika je bila da prvih 50 metara idem malo sporije, da sačuvam energiju za drugih 50 metara. Ali kada sam napravio okret nakon 50 metara i kad sam vidio da su i ostali tu negdje kraj mene, onda sam rekao "sad ste moji" i do kraja dao sve od sebe - sretan je Dino drugim mjestom.
Ovo mu je treća medalja na posljednja tri svjetska prvenstva, a okitio se Dino tijekom godina i europskim te paraolimpijskim medaljama.
Ističe kako iza njegovih rezultata stoji cijeli tim vrhunskih stručnjaka na koje se uvijek može osloniti.
- Ti su ljudi zaduženi i zaslužni za moju sportsku karijeru. U Splitu imam glavnog i pomoćnog trenera što se tiče plivačke tehnike. U Zagrebu imamo dvoje kondicijskih trenera u centru Body & Mind gdje provodim većinu vremena kad su mi pripreme. Uz njih, imam i fizioterapeuta Tomislava Prusca koji je vrlo zaslužan za bilo koju moju medalju jer me drži pod kontrolom i omogućava mi da mogu svakodnevno odraditi više treninga - naglašava Dino.
- Imam i mentalne trenere Anu i Igora Čerenšeka. Čak smo radili i s nutricionisticom Draganom Olujić. Tako da je oko mene tim ljudi koji je zaslužan za jedan segment moje karijere, a kada se to sve sklopi, nastane skladna cjelina, tako da svaka medalja nije samo moj uspjeh, nego uspjeh cijelog tima. Da nije bilo njih, ne bi bilo ni mojih rezultata - zahvalan je.
Sinovčić na svjetskom vrhu
Dino je sada jedan od boljih u svijetu kada je plivanje 100 metara leđno u pitanju, a dok je bio mlađi, plivao je puno više disciplina.
- Plivao sam i 400 metara slobodno i 200 metara mješovito te 100 metara slobodno. Ali kako su godine prolazile, shvatio sam da mi je bolje biti vrhunski u jednoj disciplini, nego prosječan u njih pet. Jednostavno smo se odlučili posvetiti leđnom plivanju jer mi ono najbolje ide. Od malih nogu kada sam počeo trenirati, brže sam plivao leđno nego slobodno - prisjeća se Dino.
Iako sada ima 31 godinu, kaže kako je to u svijetu plivanja već velika brojka.
- Već imam dosta godina za jednog plivača, pa nisu baš očekivane medalje u ovim godinama, ali evo uspio sam se izboriti. Pazim na sebe, na prehranu, nadam se da će potrajati još barem godinu ili dvije, s tim bih bio zadovoljan - iskren je Dino.
Prisjetio se i svojih početaka, kada je tek u sebi počeo otkrivati talent.
- Moj život je podijeljen u dvije kategorije. Prva je od rođenja 1992. do 2003. godine, kada sam u tih 11 godina imao 14-15 operacija. Naime, od rođenja mi je dijagnosticirana Arthrogryposis multiplex congenita, bolest koju karakterizira višestruka kontraktura zglobova - objašnjava nam Dino.
- Uvijek mi je bio san osvajati medalje, bio mi je cilj biti prvi u svijetu. Nije mi bilo bitno europsko prvenstvo ni paraolimpijske igre, nego sam baš htio biti prvi na svjetskom - otvoreno nam priča.
- A to sam i uspio dvije godine za redom. Ali isto tako devet godina prije ovog nisam osvojio niti jednu medalju, tako da je bilo bitno biti strpljiv i vjerovati u sebe. Vjerovao sam da će, ako budem dovoljno uporan i ako se budem trudio iz dana u dan, rezultat kad tad doći i evo sada zadnjih pet-šest godina beremo plodove rada od prije 10 godina - ističe ovaj šampion.
Iako je oduvijek htio biti prvi na svijetu, znao je da se ne smije previše usmjeriti samo na medalju.
- Uvijek sam davao sve od sebe na treningu, znao sam da moram biti ponizan i skroman. Nekoliko puta u životu kad sam poželio neke medalje, nije mi se to ostvarilo. Tako da idemo iz dana u dan - opisuje nam Dino.
Iduća godina će za njega i njegov tim biti vrlo zahtjevna, ali joj se itekako veseli.
Pripreme za iduću sezonu
- Krajem travnja nas očekuje Europsko prvenstvo, još ne znamo točno gdje. A onda su početkom rujna Paraolimpijske igre u Parizu. Tako da se sada još nekoliko dana odmaram, pa 1. rujna krećemo u novi ciklus, nove pobjede - optimističan je, iako je svjestan da ga čeka veliki rad i trud.
- Bit će dosta teška godina, većinom ću biti u Zagrebu na pripremama, uz to ću ići na Tenerife. Tako da ću više biti van kuće nego u svom domu. Zato mi je bitno iskoristiti za odmor još ove dane tu, dok sam u Gradcu, jer neću moći doći sljedeće ljeto - naglašava nam Dino.
Upravo smo ga u Gradcu, na jugu Makarske rivijere, i uhvatili za razgovor.
A dok je tu, ponekad, kao u dječačkim danima, zaigra i vaterpolo.
- To je sada rijetko, ali nije do mene. Ja sam još uvijek u formi i spreman, ali moja ekipa baš i nije pa ih je teško nagovoriti da igramo, iako sam uspio jednom ovo ljeto - šali se Dino.
- Prije smo, dok smo bili mlađi, igrali vaterpolo ovdje svaki dan, a sada je to jednom u sezoni, da održimo tradiciju - objašnjava nam.
Dodaje kako se, iako je mjesec dana na moru, okupao samo nekoliko puta, jer kaže, odmara od plivanja, dok uskoro ne krenu mentalne i fizičke pripreme za zahtjevnu iduću godinu pred njim.