Eh, da nam je bilo samo zdravog Luke Cindrića. Samo na deset minuta. Ne bi Španjolci obranili naslov prvaka Europe. Ovako, s iscijeđenim Duvnjakom, s načetim Karačićem ostali smo bez čovjeka čija bi brzina i promjena ritma iz sporog u brži vjerojatno presudila u našu korist. Ali nije, zlato je u Stockholmu, makar je teren bio pripremljen za naše slavlje, ostalo španjolsko, a srebro hrvatsko, kao i deset godina ranije u zadnjem našem velikom finalu uopće.
POGLEDAJTE VIDEO:
U Egiptu, koji, eto, neće biti obojen bojama iz Graza, Beča i Stockholma, već je nova šansa. Tako to ide u rukometu, srećom ili nekima nesrećom. S novih osam ljudi, što je na prvu puno, ali i Pešić i Štrlek i Čupić, pa i Šebetić nešto manje, ljudi su od stalnog i velikog povjerenja. Sa Šebetićem i najboljim mladim igračem svijeta Martinovićem imamo novu desnu stranu koju je na Euru sam držao Stepančić. Sada ga nemamo, naš Kefa neplanski je produžio rehabilitaciju, a iako Martinović i Šebetić to mogu odraditi, Martinović napadački pogotovo, prvi je izbor uvijek prvi.
Lino Červar na svom je zadnjem Svjetskom prvenstvu. Debitirao je davne 1997. s Italijom, u Japanu remizirao s Norveškom, završio 18., što je i dan-danas ostao vrhunac talijanskog rukometa. Šest godina kasnije počela je njegova priča s Hrvatskom, kakva bi tek bila da završi na portugalski način. Može to Lino, jer ima čime, i on to zna makar to od njega nećete čuti.
Realno, sve imamo posloženo za polufinale. Skupinu koju moramo proći mirno kata(r)strofi unatoč prije četiri godine u Riju. S Dancima u drugom krugu odlučujemo o broju jedan za četvrtfinale iako će on značiti samo nijanse jer između potentnog Egipta kod kuće, pa i bez 17.000 navijača, i Slovenije nema velike razlike. Oslabljena Švedska i Bjelorusija koja još nikako da dostigne taj kapacitet, teže će ući u tu priču iako je sve moguće. Od Francuza, Norvežana, Španjolaca mirni smo do kraja.
I prođe li sve ovako kako smo zamislili na papiru, u polufinalu opet vjerojatno svjetski prvaci Danci. Iako im kladionice vjeruju najviše, nije da ćemo kimnuti glavom na to. Rekli bismo da prije u tom polufinalu mi nećemo dočekati njih nego oni nas. Ali, bu'mo vidjeli.
Zato, polako i "papagajski" utakmicu po utakmicu jer tako ćemo dočekati i Šegu i Karačića u drugom krugu, čije će role dotad obavljati Šunjić, ali ne i debitant Kević. Kad se zbrojimo konačno, ne kaže li, nadamo se, i korona svoju riječ, to će biti Hrvatska - čemu skromnost ako skroman nije ni Cindrić - vrijedna svjetskog zlata. Ne samo medalje koju čekamo od bronce 2013. Predugo.
POGLEDAJTE VIDEO: Lino uoči utakmice s Japanom